Naš partnertski sajt prijedor24h.com objavio je zanimljiv tekst o stanju u Fudbalskom klubu Rudar Prijedor, koji prenosimo kompletan sa ciljem da pomognemo u prevazilaženju situacije u jesenjem prvaku Republike Srpske, klubu koji slavi 90. rođendan i blizu je povratka u Premijer ligu BiH.


Gdje nema gazde i autoriteta ta kuća je propala. Fudbalski klub Rudar Prijedor zahvaljujući predsjedniku Daliboru Majkiću sve više podsjeća na to – propast! Od kluba koji treba da bude simbol cijelog ovog kraja došlo se do nivoa ko je šta kome rekao, ko je s kim bio, slučajni prolaznici na gradskim ulicama izloženi su kamerama mobilnih telefona, svako ko se sretne sa igračima je kovač zavjere...
Kakva paranoja!
Onaj ko nije čist, ko ne radi transparentno, ko se bavi spletkama i u nedostatku organizacionih i stručnih sposobnosti sve spušta na nivo mediokritetstva bavi se takvim stvarima, paranoiše i plaši se sopstvene sjenke.
Dani prolaze, a u Rudar Prijedoru još uvijek “jure babaroge” trošeći dragocjeno vrijeme i energiju za mnogo važnije stvari, a tobožnje sazivanje vanredne sjednice Skupštine je samo “bacanje prašine u oči”, odnosno “kupovanje vremena”, kao što se godinama i decenijama naučilo da bi se našla odstupnica, alibi, oklevetali neistomišljenici, pronašli krivci za vlastitu nesposobnost i retrogradnost… Ima toga još mnogo.
Lako je biti predsjednik, praviti se bitan i važan, kada neko drugi daje novac, tri glavna sponzora, među kojima vladaju animoziteti, nemaju istu viziju kada je u pitanju klub. U toj situaciji Dalibor Majkić smatra da je autoritet, a ustvari postaje figura sopstvene zablude. Jer autoritet je onaj koji kao predsednik složi hijerarhijski klub, donese 50 odsto novca, a ostali članovi uprave, prijatelji i sponzori preostalih pola budžeta, koji se razume u struku, da može da kaže treneru – gospodine niste u pravu! A u Rudar Priejdoru se sve svelo na obično potkozarsko prelo, kapanje ili igranje rauba. 
Zato igrači okupljeni oko tog stola – rauberi – i misle da su važni samo zato što su sjeli za njega, pa sve ono što im trener “servira” prihvataju “zdravo za gotovo”. Tako šef stručnog štaba Zlatko Jelisavac kaže za jednu utakmicu da nije pobijedio zato što je naš sajt nešto napisao, za drugu kaže da je njegova ekipa poražena zbog 100 maraka premije, za treću da nije bila plata… i tako redom, alibi do alibija. Sutra će biti kriv teren, prekosutra nestanak struje u svlačionici, a onda kada se bude htjelo i nastojalo, desiće se “busen odluke”, baš onakav kakav je viđen na banjalučkom derbiju Borac – Krupa 0:1.
Šta je odgovornost trenera? Da na vrijeme primi sve prinadležnosti u klubu i time je završio sav svoj posao?! Izgleda da je jesenja titula ustvari u klubu prava neprilika, jer prije početka sezone i predsjednik i trener su bili složni da je uspjeh kluba do petog mjesta u Prvoj ligi Republike Srpske! Bože sačuvaj!
A stručnost? Ko to analizira u klubu? Ili je treneru dovoljno što se privatno druži sa predsjednikom, pa su stvorili nevjerovatan i uspješan tandem u rušenju svetinje koja ove godine slavi 90. rođendan. Da se razumijemo, svako sa svakim ima pravo da pije kafu, sjedi i priča, a nama ne pada na pamet, iako je to u opisu našeg posla, da slikamo kafanske stolove ili ko s kim stoji na ulici. A trener Jelisavac, uhvatile su ga kamere sa jednog objekta u centru Grada, lično smo se uvjerili, špijunira tako što ide po gradu i zagleda… umjesto da kuje pobjedničku taktiku, pravi dijalog sa igračima, priča o fudbalu i životu.
Iz svega ovoga se može zaključiti da je jesenja titula i nagrada, čudnovat rezultat, kada se ima u vidu fudbalsko shvatanje trenera Zlatka Jelisavca i njegov praktični rad.
Istina uvijek zaboli, pogodi ravno u čelo, rastjera svu laž, konstrukcije i spletke koji su do tada konstruisani, a spinovanjem do sada su pojedinci u klubu imali prolaz. Međutim, poznavati materiju je umijeće, intelekt, iskustvo…
Zato je najbolje, poštovani predsjedniče Majkić, hvala na svemu što je urađeno do sada, dok je vrijeme da odete iz kluba, gospodski i kulturno, ovu odgovornu funkciju prepustite nekom uspješnijem, snalažljivijem i umešnijem, autoritativnijem, zbog fudbala u našem Gradu koji ove godine obilježava vijek postojanja, Rudar Prijedora koji slavi 90. rođendan i sve buduće djece koja će htjeti da se bave ovim najmasovnijim i najpopularnijim sportom. U protivnom vremenska distanca će reći svoje.
I da, predsjedniče, povedite sa sobom i trenera Zlatka Jelisavca, ma gde god otišli, čak i u Barselonu, jer njegove rezultate ne postiže njegova stručnost, sam je to priznao, već tekstovi na našem portalu.
Zato ćemo mi i dalje pisati o svemu onome što ne valja u klubu, samo da Rudar Prijedor bude šampion Republike Srpske i plasira se u Premijer ligu BiH.
A na kraju srećne balade, ako se to dogodi, izvinićemo se i Vama predsjedniče Majkiću, ali i treneru Jelisavcu, zato što smo bili u pravu!!! I zato što na Rudar Prijedor gledamo objektivno, ma koliko god Vi tvrdili da smo neprijatelji kluba.

Ranko Šijan

Zlatko Jelisavac i Dalibor Majkic