Modričko selo kome su i Bog i ljudi dali sve i koje, po svemu, liči na gradić u izgradnji, sa oko 2.500 stanovnika, ovih dana divi se svojim šampionima.

FK Vranjak je u svojoj 42. godini postojanja izborio plasman u Drugu ligu Republike Srpske, grupa "zapad". Tako su Momčilo Pisarević, Slaviša Stojanović, Dejan Savić, Nikola Mikelini, Goran Janković, Dejan Vidović, Srđan Kojić... ušli u galeriju nezaboravnih, a Aleksandar Gajić svojim dijagonalama, topovskim udarcima sa distance, te projektilima koji su na čudnovatan način završavali u mreži protivnika našao se u porodici fudbalskih ujmetnika sa domaćih terena.

"Vjerovatno aludirate na gol protiv Trebave iz Osječana?! Lopta mi je došla na oko 35 metara, lijepo mi je sjela, raspalio sam po njoj i ona se zakoprcala u mreži u gornjem desnom uglu nemoćnog golmana Trebave. Svjestan sam da sam postigao vjerovatno najljepši gol čitavog prvenstva, ali svaki svoj individualni uspjeh dijelim sa saigračima. Bez njih, ja ništa sam ne bih mogao ostvariti", započeo je svoju priču Aleksandar Gajić, tobdžija Vranjaka.

A posljednji uspjesi nisu slučajni...

"Nisu! Svi smo kao jedna velika, složna, srećna porodica. Živjeli smo za ovaj uspjeh, za ulazak u viši rang, gdje je Vranjak bio prije nekoliko godina. Imali smo iskustvo u golmanu Momčilu Pisareviću, te defanzivcima Dejanu Saviću i Nikoli Mikeliniju koji je igrao za Modriču i tuzlansku Slobodu u Premijer ligi BiH. Tu je uvijek pouzdani Igor Gerusi i Goran Janković. Požrtvovani Milan Lukić, pa Dejan Vidović, Dejan Ristić i svi mi koji smo ulazili u igru ili oni koji su sa klupe pružali podršku. Ne treba zaboraviti ni rukovodstvo kluba predvođeno Jerotijom Jankovićem, ali i sve prijatelje našeg kolektiva koji su uvijek tu kada zatreba. Imali smo i navijače koji su nam bili dragocjenost. Naše utakmice gledalo je kudikamo više gledalaca nego, recimo, prvoligaške utakmice. I po tome smo posebni", izlaže Vranjakova "sedmica".

Valjalo bi zadržati se na "zapadu" i vjerovati da se sunce uvijek na istoku rađa.

"Okrenuti ka istoku, jer tamo i pripadamo, maštamo da što duže ostanemo na drugoligaškom zapadu. Imamo i neophodnu infrastrukturu. Vjerujemo da ćemo imati podršku naše lokalne zajednice, ali da ćemo imati i nove prijatelje koji će nam materijalno pomoći da što duže guramo u ovom takmičenju. Čujem da je načelnik Modriče Mladen Krekić obećao podršku. Ne čudi me, riječ je o časnom čovjeku koji voli svaki pedalj svoje Modriče. Zajedno samo možemo se radovati, da svi budemo zadovoljni", rekao je Aleksandar Gajić.

Ima tu i ličnih planova?

"Svako ih ima, a posebno mlad čovjek. U avgustu ću navršiti 23 godine. Dakle, logično je da razmišljam o svemu. Student sam fizioterapije, trebam to privesti kraju. Želim sa Vranjakom odigrati zapaženu ulogu u narednoj sezoni. Eto, klub gdje sam započeo karijeru, Modriča, u istom je rangu sada. Tamo su Radoslav i Nebojša Prljeta, od ovog ljeta možda i Vlado Koprivica i Goran Lukić. To su moji drugari u privatnom životu, a na sportskom polju bićemo ljuti rivali. To je u sportu, valjda, normalno i neminovno kada ne može biti drugačije", poručio je Aleksandar Gajić, "sedmica" Vranjaka za njegovu sreću.

LJUBAV SA ALJASKE

Snažne ljubavi ništa ne može ni umanjiti ni pomutiti. Čak, ni daljine...
"Pa, naš najveći prijatelj i član kolektiva Nikola Vasilić živi na Aljasci. Tamo je više od četiri decenije. Sada ima 80 godina, ali molimo se za njegovo zdravlje i što duži život. Uradio je mnogo za selo Vranjak, za naš klub posebno. Bez njega ne bi bilo ni najnovijih rezultata. Uspjesi su došli zahvaljujući i rukovodstvu kluba: Jerotiji Jankoviću, Nikoli Vasiliću, Nedi Jankoviću, Miloradu Todoroviću, Zoranu Mićiću, Milanu Kojiću, Novaku Jankoviću, Draganu Stojanoviću - Triši, Draganu Stojanoviću - Miloći, Sreti Mićiću, Dušku Gajiću, Dejanu Saviću i Slaviši Stojanoviću. Svi oni su dio naše titule i radosti. Imaju ljubav prema Vranjaku koja ne prolazi", naglasio je Aleksandar Gajić.

A najjača je ljubav sa Aljaske!

PUNA DOMINACIJA

U modričkom kraju ovih dana uspjeha je na sve strane. U susret Vidovdanu, Danu ove opštine, vidi se daleko i na sportskom planu.

"Moj Vranjak je novi drugoligaš. U viši rang plasirao se i drugi klub iz mog zavičaja, Trebavac. Isti uspjeh ostvarili su i Sloga iz Jakeša, ali i Sloga 1973 odakle je legendarni Nikola Nikić. Oni sada igraju i finale Kupa OFS Modriča protiv favorizovane Modriče. Ima uspjeha, neka tako i ostane", poželio je Gajić.

Plamenom sportskih želja...

NEDO JANKOVIĆ - SEKRETAR ZA ANALE!

Sekretar Vranjaka za anale je Nedo Janković, inače član Opštinskog fudbalskog saveza i FS regije Doboj. Klupska administracija danas je "kao pod konac", sve je na svoje mjesto postavljeno pedantno, vojnički precizno.

"U Vranjaku sam sekretar 30 godina. Bilo je teških dana i godina, bilo je pobjeda i slavlja, ali Vranjak i ja se nikada nismo razdvajali. Danas sam ponosan na pređeni put. Bilo je u cilju razvoja mog zavičaja i fudbalskog sporta i fizičke kulture. Moja lična afirmacija nije bila izražena i trudio sam se da sa svima ostanem u korektnim relacijama. FK Vranjak na drugarstvu i prijateljstvu je sve i ostvario. Danas klubu mnogo pomažu, iako nisu članovi klupskih struktura, prije svih, Slobodan Gajić, Dalibor i Rade Cvijanović, Milan Simić, Dragan Cvijanović, Slavko Cvijanović. Godinama uz naš klub su Dragomir Petrović i Drago Cvijanović. Oni su naši počasni članovi. I ne treba zaboraviti da je sa ovih prostora bio i pokojni predsjednik, dr Milan Jelić, ali i mnogo drugih umnih glava", rekao je Nedo Janković, dugogodišnji prvi operativac kluba.

I primjer kako treba!