Vladimir Branković, direktor RK Borac FOTO: arhiva sportdc

Rukometni klub Borac je na izdisaju! Nekada slavni kolektiv, jedini iz bivše Jugoslavije koji je osvojio dva različita evropska trofeja (Kup šampiona 1976. i Kup IHF 1991. godine) nalazi se na ivici bezdani. Što je najtragičnije ne vidi se spasonosno svjetlo na kraju mračnog tunela.

Pred start nove sezone nekoliko igrača je iznenađujuće napustilo crveno-plave, trener Irfan Smajlagić uglavnom priča o nedostatku novca i klupskim problemima umjesto da se posveti struci i timu, a poslije startnog prvenstvenog poraza kod kuće od Goražda (24:25) krenula je da se osipa i uprava kluba.

Prvo je odstupio predsjednik Igor Jovanović, aktivirao se za predstojeće lokalne izbore u BiH i to mu je bio povod da podnese ostavku. Za njim je krenuo i potpredsjednik Vedran Škoro, ne obrazlažući svoj potez, već je samo saopštio neopozivu ostavku. Borac je obezglavljen i u najtežoj situaciji u istoriji kluba za ovih 74 godine postojanja.

-Nijedan klub ne može da funkcioniše bez rukovodstva, to vam je isto kada bi država funkcionisala bez Vlade. U što kraćem roku moramo da sazovemo klupsku Skupštinu i izaberemo novi Upravni odbor kluba – istakao je Vladimir Branković, direktor RK Borac.

Minulih godina kroz klub su prodefilovali i „Kurta“ i „Murta“, mnogo ljudi se muvalo po Gospodskoj ulici, kako dođe neko novo ime u organizacioni aparat obeća dosta toga, a Borac je uglavnom klizio unazad. Taj rikverc je proizilazio iz neznanja, neposvećenosti, nezainteresovanosti i za mnoge je bio iznenađenje obzirom da je Borac proglašen za „državni projekat“ i u njega je „upumpana“ velika količina novca.

Najgore stanje koje može da zadesi jedan sportski kolektiv jeste „račun bez krčmara“. Bežanija je samo dokaz nesposobnosti, neodgovornosti i nemogućnosti suprostavljanja nagomilanim problemima. A Borac jeste u problemima i to grdnim!

Nemoguće je i nezamislivo da Banjaluka, nekada treći sportski grad u bivšoj Jugoslaviji i baza olimpijskih pobjednika među kojima dominiraju rukometaši, ne može da iznjedri čovjeka koji će da povede Borac putem rehabilitacije, povratka dostojanstva i ozdravljenja klupskog imidža. Proces je dug i mukotrpan i treba da se radi i zna. Izgleda da niko nije spreman da se „žrtvuje“ za opštu priču?!

U sličnoj situaciji bio je i Fudbalski klub Borac, ali je 2015. godine spasioca u mlađanom Vici Zeljkoviću koji je, evo za nepunu deceniju, klub iz provalije doveo u predvorje evropske elite. Rukometni klub Borac nema svog Vicu Zeljkovića, spasioca s mladalačkom energijom i okupljenim timom saradnika, ali se sve može kada se hoće. Potrebno je samo malo dobre volje, želje i htijenja i nesebičnosti da se ta energija podijeli za opšte dobro.

FK Borac je bio baza Vici Zeljkoviću za dolazak na čelne funkcije u fudbalske saveze Republike Srpske i BiH. RK Borac je to isto omogućio Marinku Umićeviću i Vladimiru Brankoviću. Zeljkovićev je sredio sve probleme na Gradskom stadionu, a Umićević i Branković rijetko koji u Gospodskoj ulici.

U suprotnom vrlo brzo će biti napisan nekrolog rukometnom velikanu koji je iznjedrio mnoge svjetske asove: Petra Perovića, Jerolima Karadžu, Zdravka Rađenovića, Abasa Arslanagića, Nebojšu Popovića, Dobrivoja Seleca, Milorada Karalića, Zlatana Arnautovića, Iztoka Puca, Velimira Petkovića, Gorana Stupara, Andreja i Nebojšu Golića, Mladena Bojinovića, Igora Rađenovića...

Ćutanje je oduvijek bilo saučesništvo, a šaputanje nedostatak hrabrosti. O Rukometnom klubu Borac u Banjaluci i Republici Srpskoj mora jasno, precizno i glasno da se govori. Da sutradan ne bi zažalili. Svi u ovoj tužnoj priči!

Milorad Dodik i Mladen Bojinović FOTO: predsjednik RS

Bojinović i Savić

Proslavljeni rukometaš i reprezentativac Mladen Bojinović bio je „ozbiljan“ kadnidat da preuzme rukovođenje klubom, ali je ta priča utihnula. Pogotovo nakon što je popularni „Baka“ ili „Dugi“, imenovan za savjetnika za sport Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.

Posljednjih dana RK Borac je glavna tema među Banjalučanima na svim mjestima i u svakoj prilici. Pominje se, kao jedan od kandidata, i Darko Savić, aktuelni direktor „ženskog“ Borca, koji je u ovom kolektivu stvorio sjajne predispozicije za budućnost.

Vremena je sve manje, ali i imena koja su spremna da se uhvate u koštac s problematikom rukometnog velikana „na aparatima“.