Foto/ Ana Ignjatović

Slavija iz Istočnog Sarajeva je uspjela da sačuva mjesto u najvišem rangu bosanskohercegovačke košarke  u jednoj teškoj i prilično turbulentnoj sezoni. 

Dosta je tokom sezone tu bilo pogrešnih poteza, mijenjali su se treneri, igrači, gubilo se ubjedljivim razlikama, ali su na kraju u ligi za opstanak uspjeli da izbjegnu ispadanje i treću sezonu uzastopno će igrati u Prvenstvu Bosne i Hercegovine.

U 2024. godini trener je bio Srđan Stanić, povratnik na klupu Sokolova, dok su prije njega bili Radojica Petrić koji je počeo sezonu i vodio ekipu na tri utakmice, te Aleksandar Vržina, koji je vodio ekipu preostali dio prve polusezone. Između njih, jednu utakmicu kao prelazno rješenje vodili su pomoćnici Stefan Stanić i Siniša Vasković.

Ekipa je već više od mjesec dana na odmoru, utisci su se prilično slegli i hladne glave se može sumirati ono što je urađeno.

- Jedna teška sezona iza nas, jako teška, i moramo biti zadovoljni jer je ispunjen primarni cilj, opstanak u ligi. Jako je bitan taj kontinuitet igranja u ligi. Da li je bilo lako, nije, a tabela na kraju nekako uvijek pokaže realno stanje kako se radilo tokom sezone i šta si zaslužio. Bitno je reći da su se za opstanak i borile ekipe koje imaju ubjedljivo najmanje budžete u ligi, mi i Prijedor daleko najmanje i Posušje koje je malo iznad nas po tom pitanju. Šta su bili problemi, pa u prvom redu nedostatak kvaliteta, ne treba bježati od toga da se to kaže. Kada je egal utakmica, uglavnom to dolazi do izražaja. Nemaš taj "suvi" kvalitet da prelama utakmice na tvoju stranu, drugo kratak roster koji je došao do izražaja u završnici sezone kada su se igrale utakmice na svako tri dana, treće mislim da su se igrači malo uspavali, komotno ušli nakon sezone prije koja je bila odlična, kada smo ušli u play-off, a isto je cilj bio opstanak. I kada se sve to sabere, došlo se u situaciju da se bori za opstanak, ali na kraju uspjeli smo ostvariti ono što je bilo zacrtano i pred početak sezone i pogotovo kasnije kada sam ja stigao, opstanak, govori nam Srđan Stanić.

Posebno je naporno za igrače bilo igrati Ligu za opstanak. Utakmice na svako tri dana, gdje do izražaja dolazi brži oporavak igrača.

Foto/ Ana Ignjatović

- Imali smo mi na broj 12 igrača, ponekad neko povrijeđen, ali sam koristio nekih osam stalno iz razloga što sam na neki način želio da sačuvam mlađe momke. Meni kao treneru bi najlakše bilo uvoditi one najmlađe igrače iz rostera i onda u slučaju da dođe do neuspjeha da skinem sa sebe krivicu. Ali, to nije rješenje. Mlađi igrači se trebaju sačuvati. Mnogo je lakše mlađem igraču šansu dati u play-offu, nego u borbi za opstanak. Naravno, idealno bi bilo dati šansu i da je iskoristi u borbi za ispadanje, ali veliki je rizik i po njega i po klub ako dođe do neuspjeha. Kako će on kasnije da se izdigne iz toga. Stvar koja je otežavala igranje u Ligi za opstanak je i oporavak. Stariji igrači se sporije oporavljaju, što je negdje i logično, posebno kada se akumulira to igranje utakmica, pa tamo poslije 7-8 to ide jako teško. Na sve to, tu je i psihološki pritisak ispadanja iz lige. Stvarno nije lako igrati tu Ligu za opstanak.

Nije Stanić nikada tražio alibi u završnici sezone, svu krivicu za eventualni neuspjeh i ispadanje iz lige je preuzimao na sebe i stalno je igračima to ponavljalo. Nije ga interesovalo to što nije selektovao ekipu i nije dovodio pojačanja kasnije.

- Nisam od tih trenera koji će tražiti alibi u selekciji ekipe, pojačanjima. Igrali smo sa time što smo imali. Dosta igrača je tu iz sezone ranije kada sam bio trener, a da budem iskren možda bih i ja neke od ovih doveo koji su tu bili. Ne kažem da bih, ali možda i da. U hodu je bilo još nekih promjena, prelazni rok za dovođenje igrača jako kratak, treba se uklopit u finansije, a opet pronaći nešto što bi nam moglo pomoći. Gledali smo imali šta za nas na tržištu u tom trenutku, nismo pronašli i odigrali smo sa tim što smo imali i na kraju uspješno završili.

Iako je odmor već se planiraju naredni potezi. 

- Moja je želja da imamo mladu i poletnu ekipu. Prvi je razlog, finansije. Već sam rekao da smo mi prethodne godine imali uz Prijedor najmanji budžet u ligi, a one prve godine i najmanji. Ekipa koju smo napravili u skladu sa tim budžetom je jako dobra i ono što smo napravili je fenomenalno. Sigurno je da ćemo i ove godine imati najmanji budžet i u skladu sa tim moramo raditi. Svake godine se nekako pomjera ta granica cijena-kvalitet i svake godine je sve teže dovesti kvalitetnije igrače. E, sad, opet se vraćamo na onaj "suvi" kvalitet, a to košta puno. Za igrača koji donosi 15 poena, 10 skokova mi nemamo novca, ali imamo za ekipu koja je željna dokazivanja, mlada, poletna, puna talenta. Želim da sa trkom i energijom, uz talenat nadomjestim "suvi" kvalitet.  Vidjećemo šta ljeto donosi, sigurno će biti zanimljivo. Kada završimo formiranje ekipe onda ćemo govoriti o ambicijama u samoj ligi, sada evo ovako mogu reći da je ambicija to što želimo mladu i poletnu ekipu i imamo taj brži stil igre.

Srđan Stanić je  pred početak sezone iz Slavije otišao u Spars. Zov ABA 2 lige je bio primamljiv i prva polusezona je bila jako dobra.

Foto/ Ana Ignjatović

- Uz sve probleme, bila je to jako dobra polusezona. Napravili smo jaku ekipu za taj ABA 2 balon, gdje smo nažalost imali tu nesreću da se za ulazak u ABA 2 bori i ekipa kao što je Vojvodina, a vidimo kako je ona igrala kroz sezonu. BIlo je u početku manjih problema sa pojačanjima, promašili smo sa nekim strancima, ali smo kasnije doveli izvrsne, što je sezona i nakon mog odlaska pokazala o kakvim se igračima rade. Dali smo šansu nekim mlađim igračima, koji prije nisu imali neku bitniju ulogu u klubovima, poput Bukve, Zinedina Mulića koji je izašao iz teške povrede, Stefana Simanića, kojeg smo doveli i dali mu šansu i on je iskoristio na najbolji mogući način i stekao punu afirmaciju. Igrali smo dobro, ali su se problemi kasnije samo gomilali. Ostavio sam ekipu u gornjem dijelu tabele. Kasnije, drugi dio sezone su završili kao šesti, nedostajala im je jedna pobjeda za play-off. Nije rezultat koji su htjeli i jako mi je žao što nisu ušli u Ligu za prvaka, jer Spars kao klub to uvijek zaslužuje i ja se nadam da će što prije oni da se vrate u gornji dio tabele.

Što se tiče same lige, za Stanića je Borac najveće oduševljenje, a najveće razočarenje, na kraju iskreno konstatuje, Slavija.

- Borac je pravo oduševljenje ove lige. Treba imati na umu koliko su oni imali problema ove godine sa sastavom, jedna povreda, druga, treća. Ne znam da li su ijednu utakmicu odigrali u kompletnom sastavu. Kada se lomilo prvenstvo, opet su imali problem i opet su odigrali na jednu loptu sa Igokeom, promašili šut za pobjedu u Laktašima. Pri tome, ne smijemo zaboraviti da su oni tokom čitave sezone igrali paralelno ABA 2 ligu, a to iziskuje velika opterećenja. Na to, trebamo dodati da je Borac prilično mlada ekipa i time uspjeh dobija više ne značaju, jer je došao sa velikim minutama za Vuka Boškovića, Srđana Boškovića, Ateljevića, Dragojevića, Simića, Delalića, pričamo o momcima koji su 2002, 2003, 2004. godište. To je sjajna stvar i na tome Borcu treba čestitati. Četiri finala u dvije godine, izvrstan posao su uradili. Najveće razočaranje, pa moram reći da smo mi. Očekivao sam više od Slavije. Na stranu sada sve šta se dešavalo tokom sezone, ali sam iskreno očekivao da Slavija poslije sezone u play-offu može više i da ne treba da se dovede u ovu situaciju u kojoj smo bili.

Igokea je na kraju, smatra Stanić, zasluženo osvojila ligu još jednom.

- Pa, očekivano. Mada, moramo priznati da nije bilo tako dominantno kao prethodnih godina. Igokea je imala sjajnu prvu polusezonu u ABA ligi, ostvarili su neke velike pobjede i to im je nekako obezbijedilo komotnu situaciju za kasnije, pa su oni napravili velike promjene u samom sastavu tima, na trenerskoj poziciji. Osjetila se ta razlika u kvalitetu kada je krenulo prvenstvo BiH, ali ipak nije bilo kao prethodnih sezona, no na kraju po meni zasluženo su osvojili još jednu titulu prvaka Bosne i Hercegovine.