Foto/ KK Leotar

Plejmejker Leotara Marko Rikalo govori za naš portal o tek završenoj sezoni, planovima za dalje, ali i kritički govori o stanju u bh. košarci

Košarkaši Leotara su Ligu za opstanak košarkaškog prvenstva Bosne i Hercegovine završili na drugom mjestu sa omjerom 16-16, koliko je imao i prvoplasirani Orlovik.

- Pa, svaka sezona je izazovna na svoj način. Dosta faktora treba da se poklopi da bi se napravio rezultat u kontinuitetu cijelu sezonu. Leotar standardno godinama igra značajnu ulogu u prvenstvu BiH, tako je bilo i ove godine. Treba reći da se roster dosta podmladio, ima tu dosta novih imena, četiri iskusna igrača koji su bili standardni prvotimci su otišli. Smjena generacija trpi i na mnogo višem nivou. Tako da, uzeti Kup Republike Srpske protiv Borca, koji je vidimo među tri ekipe u državi i u gornjem dijelu ABA 2 lige, mislim da je nešto što ćemo pamtiti iz ove sezone i siguran sam da ovaj tim može da raste, govori za naš portal Marko Rikalo, prvotimac Leotara.

Leotar je do samog kraja bio u borbi da igra Ligu za prvaka, ali na kraju ipak su morali u Ligu za opstanak koju su završili bez većih poteškoća i sa šest pobjeda u nizu.

- Prvi put se susrećem sa Ligom za opstanak i mogu slobodno da kažem da je veća tenzija nego u gornjem dijelu kada sam ga igrao. Svako kolo može da te gurne u borbu za opstanak, ili sa pobjedom da si mirniji. Igra se srijeda-subota tako da nemaš ni vremena za neko slavlje ili tugu. Lično, meni mnogo odgovara da igram dva puta sedmično utakmice i volio bih da se u regularnom dijelu sezone nešto tako uradi, neki trokružni sistem i da bude sedmica sa duplim kolom. To daje prostora da više igrača učestvuje u igri, jer da ne bi došlo do zamora materijala koristilo bi se 10-12 momaka i puni kapaciteti ekipa. Ovako, treneri rotiraju 7-8 igrača od kojih pet igra 30 i više minuta.

Plejmejker Leotara je treći najbolji strijelac po prosjeku poena sa 11.5 ubačenih poena po utakmici. Dejan Šakotić je na 12.4 poena u prosjeku, a Stefan Glogovac na 11.6 poena. Rikalo je i najbolji asistent ekipe sa 97 podijeljenih asistencija za sezonu, 3.5 u prosjeku. Na svoje partije gleda prilično samokritično. 

- Pa, ne znam da li sam bio nosilac ekipe. Dosta sam tražio formu u početku lige, mislim da se nisam na pravi način uveo u sezonu kroz pripreme, prije svega na psihološkom planu. Kako je sezona odmicala dobijao sam na samopouzdanju i mislim da sam kasnije izgledao onako kako je trebalo da bude od oktorbra. Ukupna slika je da nisam zadovoljan cjelokupnom sezonom, ali znam sebe, uvijek sam realan i samokritičan. Kao što sam se digao ove sezone, za sljedeću bilo gdje da budem doći ću 100% spreman.

Foto/ KK Leotar

On se pred početak sezone vratio u grad na Trebišnjici poslije četiri godine i oduševilo ga je stanje u klubu.

- Što se tiče kluba, mislim iskreno iz svog iskustva ovo što sam doživio ove sezone, da Leotar nikada nije bio u boljim rukama što se tiče uprave i vođenja kluba. Jedan stabilan klub, finansijski i organizaciono. Veliki pomak je napravljen u odnosu na prije četiri godine kada sam posljednjji put bio ovdje. Kao navijača Leotara, prije svega me tako nešto raduje, a poslije toga i kao igrača što sam dio toga.

Sigurno da je u godinama kada još može dati košarci, te ni sam nije siguran da li se vratio u bh. košarku za stalno, ili će se barem još jednom okušati u inostranstvu. Do sada je nastupao u Češkoj, Mađarskoj i Sloveniji.

- Ne znam da li je povratak. Nikada ne reci nikad. Mi ipak živimo od košarke, kratko traje naša karijera, i tako reći nikad u sportu, imamo dosta primjera da je to demantovano. Moja želja postoji, ja ću u Trebinju da živim i stvaram porodicu. Hercegovina je moja zemlja u kojoj se najljepše osjećam i svakako imati privilegiju raditi posao koji voliš i od toga moći hraniti svoju porodicu je velika stvar u današnje vrijeme.

U želji da se promjene uslovi za mlađe košarkaše, tridesetogodišnji košarkaš kritički gleda i na stanje u bosanskohercegovačkoj košarci, te smatra da se to mora promijeniti zarad budućnosti.

- "Nikud smjesta" je možda najbolja rečenica što se tiče bh. košarke. Iskreno, liga je od kad sam kao dijete u srednjoj školi sjedio na klupi Leotara. Apsolutno nijedan segment se nije promijenio za ovolike godine. Liga bez sponzora, nikakve promjene formata takmičenja nema, niko da sjedne da razmisli kako da dobijemo mlade igrače, kako da rasteretimo klubove nekih troškova, da ojačaju ligu, sudije, da to usmjere u neke konkretne stvari u klubu. Apsolutno ništa. Nažalost, treba da pogledamo malo oko sebe, da se uključe ljudi sa nekom idejom. Pogledajte Sjevernu Makedoniju, svako mjesto u ligi se plaća, Savez uplaćuje po rangu kako završiš, tu ulazi i koliko reprezentativaca imaš u klubu, koliko domaćih igrača u timu, koliko u prvoj petorci. Milion nekih faktora, a sve u namjeri da motivišeš timove.Ovdje i dalje svi plaćaju kotizaciju Savezu, klubovi plaćaju sudije, a taj novac bi mogli usmjeriti na recimo kupovinu rekvizita klubovima za mlađe selekcije, prvi tim. Ja slobodno mogu reći za sebe da je pitanje da li bi dobio šansu igrati da nije tada postojalo ono pravilo da igrač ispod 20 godina mora biti u petorci na terenu. Leotar je samo za tu sezonu dobio nas trojicu koji smo se tada rotirali i dan danas igramo košarku i živimo od toga. Nove ideje su potrebne ako želimo bolje. Sve ovo vezano je za mlade, ne konkretno za mene, ja ću biti tu ili ne, a ulazim u fazu godina kada mi odgovara sve što je sada. Ovo je više vezano za to da dobijemo mlade igrače. Ja kao navijač poslije karijere više bih volio gledati komšije kako igraju za Leotar, a ne 4-5 Amerikanaca, plus 2-3 igrača iz Srbije, kao što je već postalo praksa, uz dužno poštovanje svima odakle god da dolaze.