''Dara'' kao simbol boli i Igokea odbrana od mržnje

Sva lica straha od istine gotovo na dlanu:  ''Dara'' kao simbol boli i Igokea odbrana od mržnje.

Poruke koje nosi film ''Dara''...Kao i fantastična uspjeh košarkaša Igokee, pokazali su prokletstvo ''balkanizma'' u njegovom najmračnijem odsjaju.

Kakve dodirne tačke imaju film ''Dara iz Jasenovca'', srpski kandidat za Oskara  i sjajni rezultati  košarkaša Igokee iz Republike Srpske..

Kada je riječ o (ne)reagovanju iz federalnog Sarajeva, a transmisiji se prenijelo na veliki dio ''velikog svijeta''. Zajednička im je ocjena da su oba ostvarenja predstavlja la srpsku propagandu ili će ipak biti da je laž uvijek zvijer i mržnja koji se nosi u srcu.

Sve se čini da se neistinama zaustavio istina o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima, antifašistima među kojima je 90 posto bilo Srba, počinjenim od ustaških zlikovaca, u Drugom svjetskom ratu, o čemu svjedoči ''Dara'',  baš koliko se ćuti o fantastičnom sportskom podvigu ''Igosa'' čiji je zaštitnik u plejadi brojnih  sportskih entuzijasta politički lider Republike Srpske Milorad Dodik.

U prvom slučaju, favorizuje se film ''Kvo vadis Aida'', priča o Srebrenici, a o košarkaškom ''čudu''  iz Laktaša ćuti, kao i da nije bilo.

Reagovao je i srpski član i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik:

''Svjedoci smo  kakav je odjek imao u sarajevskim mediji ma veliki uspjeh Igokee... Sve to govori o bh kao (ne)mogućoj državi, pogotovo kao zajedničkoj državi , nemam komentara... Zar treba da pominjem izjavu Bakira Izetbegovića o Srbima, kao lošem narodu...''

O ''Dari'' je reagovala i Maja Gojković, ministar kulture u Vladi Srbije:

''Napadi na film ''Dara iz Jasenovca'' i pokušaj njegove diskreditacije kroz potpuno neprimjerene, neutemeljene, i neistinite političke ocjene i optužbe, ne predstavlja kritiku filma, već osporavanja prava da se govori o Jasenovcu kao mestu stradanja srpskog naroda...''

Niko u federalnom Sarajevu, a ima ''pametnjakovića'' i u Srbiji, ne govori o ''Dari'' kao o filmu, o bolu i patološkoj mržnji, nezabilježenom ljudskom stradanju, nedužnog svijeta.

Kao što ni u federalnom Sarajevu ne govore o Igokei i njenom sjajnom rezultatu, kao sportskom podvigu kojim bi se iskrene prijatelje sporta trebao da raduje.

Ako su tuga i ogorčenost jedina odbrana, za kulturu i sport, bila ona filmska ili košarkaška, kao u ovom slučaju, u tom  beskrajnom moru pakosti i zlobe, niko nikad neće stići do obale.

Srećom ''Dara'' ima već svoj put, velika srca uvijek vole, a ''Igosi'' od dana svog rođenja žive za druge, svoje navija če, a to doživljavaju kao zakon svoje sreće.

Pisao je genijalni Ivo Andrić da ono što ne boli i zbog čega se ne pati, to i nije život...

Ni filmski ni košarkaški, ni bilo koji drugi!