Da li je Novak Đoković, nakon sjajnog rezultata u Sinsinatiju, kada je ostvario ono što niko do sada u istoriji tenisa nije, osvojivši sve što se na ovoj planeti može osvojiti; dakle, da li je veliki Novak Đoković kucajući u nebo, dotakao i samog Boga, ostaće tajna kao što i jeste tajna od kada je svijeta, vijeka i ljudi, ali da je srušio sve teniske mitove i legende nema više nikakve dileme, što mu je od juče priznala i cijela planeta, čak i onaj njen dio njemu ne baš naklonjen.
Tenis nije šah, pogotovo nije “čovječe ne ljuti se”, nije ni fudbal ni košarka, on je sofisticirana sportska filozofija u kojoj je najvažnija glava, misao i ideja, a onda ruke i noge podjednako!
Misao i ideja našeg Noleta pokorila je kuglu zemaljsku.
Sve što bude kasnije, biće već viđeno, makar u tim podvizima učestvovali takvi velikani kao što su Rafael Nadal i Rodžer Federer, jer Novak Đoković je jedan i jedini, krunisani kralj tenisa, vanzemaljac koji hoda crnom zemljom!
“Nole nacionale” puna usta kad se kaže na srpskom, a baš i lijepo zvuči.
Potvrđeno je i sada, kao što je i znano u karijerama nekih mnogih velikih asova poput Pelea, Maradone, Klea, Ovensa, Sene, Džordana… da vjera upravlja ljudskim životom, čak i kad se taj život zove – teniska čarolija.
Nema sumnje da će sjajan rezultat Đokovića otvoriti nova teniska vrata na svim meridijanima planete, kao što je veliku tenisku vatru raspalio i u Banjaluci, vidi se to prostim okom, ne moraš da budeš ni teniski stručnjak, ovaj dio Evrope s nestrpljenjem očekuje “Open Srpsku” koji se igra u najvećem gradu Republike Srpske od 10. do 16. septembra.
Teniski radnici Banjaluke, pogotovo okupljeni oko Teniskog kluba Mladost, već sedamnaesti put organizuju turnir koji zauzima posebno mjesto u ovom dijelu Evrope. Predvodnici te velike akcije, danas već značajne tradicije, pokojni Milan Mišo Radaković, potom Lana Popović, Siniša Simeunović… i brojni drugi znani i neznani čine sve da sportska Banjaluka svoju prepoznatljivost ima, između ostalog, i u “bijelom sportu” kojeg je tako i toliko u svjetskim razmjerima afirmisao Novak Đoković. 
Iz godine u godinu turnir je bivao sve bolji i sve uspješniji, ali nijednom nije uspio da u parku “Mladen Stojanović” okupi gledalaca koji bi dali novu dimenziju cijeloj manifestaciji i predstavili Banjaluku i kao Grad tenisa. Uz sve napore koji se čine da ovo bude prvorazredna smotra, posebno treba animirati javnost da dođe u jedinstven park kao u malo kojem gradu svijeta kao što je park “Mladen Stojanović”.
Na to upozorava i nedavni egzibicioni meč rukometnih velikana Mladena Bojinovića i Gorana Stupara, kad je sve bilo na vrhunskom nivou, a tribine poluprazne. 
Banjaluka i Republika Srpska imaju obavezu i prema Novaku Đokoviću koju je u nekoliko navrata pohodio, a posredno i neposredno svojim velemajstorskim tenisom nosi i njen barjak velikim svijetom.
Danas – sutra, uz velike olimpijske pobjednike rukometaše, fudbalere, boksere… Banjaluka bi mogla da bude i teniski centar ovog dijela Balkana; a zašto ne bi bila?!