Sistem donosi rezultate postalo je nepisano fudbalsko pravilo. Sistem u klubu se gradi tako što zadržiš trenera koji ti donosi rezultat i ključne igrače. Koliko je to moguće zavisi od moći samog kluba. Međutim, stvoriti sistem u reprezentaciji je mnogo mnogo teže. Prava je rijetkost danas da neka reprezentacija dugo godina ima istog selektora. Morten Olsen je dugo bio na kormilu Danske, Lev je dugo na kormilu Nijemaca, malo čudno ali i Dešam je već osam godina na klupi Francuske. Međutim, sve te primjere sada samo sporadično pominjem jer nisu u centru ove priče. U centru ove priče je junak Urugvaja, Oskar Tabarez.

Oskar Tabarez rođen je u Montevideu prije 71 godine. Fudbalsku karijeru proveo je igrajući isključivo u Urugvaju. U ekipi Belja Vista otpočeo je trenersku karijeru. Dobar rad u klubovima, omogućio mu je da 1988. godine preuzme reprezentaciju. Na Mundijalu u Italiji 1990. Urugvaj je ispao u osmini finala od domaćina Italije sa 2-0.

Poslije toga Tabarez je radio u Boka Juniorsima, radio je u Kaljariju, Ovijedu, ponovo u Boki. Takođe, 1996. godine je kratko vodio i veliki Milan. Poslije drugog angažmana u Boki, četiri godine je bio slobodan trener. I konačno, 2006. godine dobio je ponovo poziv da preuzme Urugvaj. I evo 12 godina kasnije se može reći da je postao apsolutno božanstvno Urugvaja.

Urugvaj nije uspio da se plasira na Mundijal 2006. godine. Australija ih je u baražu izbacila i propustili su jedno veliko takmičenje. Glavni zadatak Tabareza bio je da odvede tim na Mundijal 2010. godine. Do tog Mundijala pred njima je bila i Kopa Amerika, koja se 2007. godine održala u Venecueli. Tu Tabarezu nije za moranje postavljeno da uradi nešto veliko ali velike stvari su nekako logične da se očekuju i kad se traže.

U grupi nisu igrali dobro i u četvrtfinale su prošli kao najgora ekipa. Znamo da je specifičan naćčin takmičenja na Kopa Americi. Tu prolaze po dva tima iz tri grupe i još dva najbolja trećeplasirana. Drugi najbolji trećeplasirani tim bio je Urugvaj. U četvrtfinalu su prosto demolirali domćina sa 4-1. Dva gola je dao Forlan a jedan je dao Kristijan Rodrigez, koji je reprezentativac i na ovom Mundijalu. U polufinalu su odigrali 2-2 protiv Brazila. Ispali su na penale a tragičar je bio Dijego Lugano, koji je promašio u sedmoj penal seriji i Žilberto je uveo Brazil u finale. U susretu za treće mjesto, Urugvaj je izgubio od Meksika sa 3-1 ali je Tabarez svakako uradio dobar posao.

Urugvajci su uspjeli da se plasiraju na Mundijal 2010. godine, i tu su uradili ponovo sjajan posao. U grupi sa Meksikom, Francuskom i domaćom Južnoafričkom Republikom, bili su prvi sa sedam bodova. U osmini finala su ih Koreanci dobro namučili ali sa dva gola Suareza, Urugvaj je prošao dalje. U četvrtfinalu desila se ona čuvena utakmica sa Ganom. Bilo je 1-1 i u poslednjem minutu produžetka, Suarez je glumio golmana. Dobio je crveni a Gjan je promašio penal i Gana je prokockala šansu. Na penale je Urugvaj bio bolji i prošli su u polufinale. U polufinalu su odigrali sjajno protiv Holandije i izgubili su sa 3-2. I za treće jesto su se sjajno ''udarali'' sa Nijemcima ali su izgubili sa 3-2 isto.

Na sledeći veliki rezultat, Urugvaj je čekao samo godinu dana. Uslijedila je nova Kopa Amerika 2011. godine. Tu je Urugvaj uradio novu veliku stvar. Prošli su grupu, u četvrtfinalu su tukli Argentinu na penale. U polufinalu su dobili Peru sa 2-0 a u velikom finalu sastali su se sa Paragvajem. Paragvaj je igrao sjajno odbranu na tom turniru. Sjećam se njihove kompaktnosti i bili su jako dobri. Odigrali su 0-0 i sa Brazilom i Venecuelom i oba puta prošli su u finale. U finalu ih je Urugvaj potpuno uništio. Suarez je dao jedan, Forlan dva i Tabarezova družina je slavila titulu.

A onda je uslijedio blagi pad. Na Kupu Konfederacija 2013. godine, osvojili su četvrto mjesto. U Brazilu na Mundijalu prošli su tešku grupu sa Italijom, Engleskom i hitom Kostarikom. Ipak, Hamesitov projektil i Kolumbija, bili su ubitačni za Uruggvaj u osmini finala. Na Kopa Americi 2015. godine igrali su u četvrtfinalu a na Kopa Sentenario (povodom 100 godina od prve Kope igrala se vanredna Kopa 2016.) su ispali u grupi.

Iako je došlo do krize rezultata, savez nije pomišljao da smijeni Tabareza. Previše ih je zadužio i oni su znali kako da mu zahvale. Strpljenjem. Došlo je naravno i do određenih promjena u timu. Ostali su bez nekih talismana poput Dijega Lugana, Dijega Forlana, Darija Rodrigeza. Ipak, uspjeli su da ostvare do novog plasmana na Mundijal a to je bilo i najvažnije.

Na ovaj Mundijal, Urugvaj je došao na prvenstvo sa izuzetno iskusnom ekipom. Čak 13 igrača je igralo i na proteklom Mundijalu. Neki su naravno i mnogo duže igrali. Sam Kristijan Rodrigez učestvovao je u osvajanju četvrtog mjesta na Kopa Americi 2007. godine. Pored tih iskusnih igrača, Tabarez je unio i svježu krv. Pogotovo u veznom redu je to slučaj. Bentakur, Toreira, Laksalt su neka nova imena, koja će u budućnosti donijeti dobre stvari Urugvaju. Takođe, tu je i Atletikov Himenez koji je isto mlad ali je naravno defanzivac.

U grupi su igrali sa pola snage. Istini za volju protiv Egipta su se mučili ali su uspjeli da dobiju. Saudijsku Arabiju su dobili sa pola snage a ni protiv Rusa nisu imali probleme. U osmini finala su igrali protiv Portugala i mnogo su bolje odigrali. Imali su inspirisanog Kavanija a defanzivno su izgledali jako dobro. Imali su kiks kad je Pepe dao gol ali je odbrana bila sjajna. Na kraju su zasluženo ušli među osam i ravnopravni će biti u tom susretu sa Francuzima.

Šta je tajna uspjeha Urugvaja ? Definitivno selektor Tabarez. Čovjek je 12 godina selektor u kontinuitetu a bio je i dvije godine selektor u drugom mandatu. U svom tom periodu, Tabarez je imao sjajne odnose sa reprezentativcima. On zbija šale sa momcima, igra fudbal sa njima iako ima 71 godinu. Atmosfera je bitnija od taktike u reprezentaciji i to je i ovde dokazano da je istinito.

Pored sjajne atmosfere, Urugvaj ima i širinu. Mnogi se zavaravaju da su oni samo Suarez i Kavani ali nije tako. Tu su Himenez, Godin, Muslera, talentovana mlada vezna linija, iskusni Rodrigez. Takođe, pored sjajnog napada u vidu Suareza i Kavanija, oni imaju i fenomenalne rezerve. Maksi Gomez i Kristijan Stuani. Obojica su iali sjajne sezone ali naravno da je nerealno da igraju ispred ovog dvojca. Imaju 20 kvalitetnih igrača, imaju sistem sa Tabarezom i gotovo da i nije toliko bitno ako neko iz udarnog tima izostane.

Protiv Francuske su barem ravnopravni ako ne i favoriti. Tabarez je mnogo kvalitetniji taktički trener od Dešama i on je velika prednost Urugvaja. Povreda Kavanija svakako brine Urugvajce ali bi mogli svakako da se i bez njega snađu jer su tu pomenuti Stuani i Gomez.

Kako god na kraju završila priča sa Urugvajcima, opet su uradili sjajan posao. Tabarez je blizu penzije i mnogo će teže pasti Urugvaju njegov odlazak nego odlazak Suareza, Kavanija ili bilo kog igrača. Tabarez je stvorio sistem a ovakav sistem kakav je on imao, teško da će neko u godinama nakon njega imati. Ali ako je suditi po priči igrača Urugvaja, mogao bi Tabarez još jedan četverogodišnji ciklus izgurati.

Foto: BeIn Sports