Košarkaški savez Republike Srpske samo što košarku nije skinuo sa aparata i pustio je da potpuno izdahne. Odavno, osim Igokee, Republike Srpska nema ozbiljnog takmaca, ne u regionu, već u Bosni i Hercegovini, a o nižim ligama da ne pričamo.

Prva liga Republike Srpske već odavno nije ozbiljno takmičenje. Ako ništa, svojim propozicijama KSRS se potrudio da klubovi proizvode mlade snage, ali gdje ti mladi kasnije da idu. Klubovi se uglavnom takmiče kako da prežive i kako da ''prevare'' koga. Neki klubovi su se oslonili na mladost, neki su se odlučili da ''kupe'' košarkaše samo za utakmice i jedan do dva treninga sedmično, a samo rijetki zaista imaju neki sistem, a rezultat obično ispašta.

Ove sezone Leotar se vratio u život. Nakon što su prošle sezone ispali iz elitnog ranga BiH, veliki broj igrača je otišao, otišao i generalni sponzor Svislajon, ali Trebinjci nisu klonuli duhom, napravili su novu ekipu i ovjerili prvo mjesto u ligaškom dijelu, te su glavni kandidat za povratak u prvi razred bosanskohercegovačke košarke. Tu je i povratak Borca. Dugo su banjalučani čekali neki ozbiljniji povratak na stare staze uspjeha i čini se da su ga konačno dočekali. Sa Bojanom Božićem praktično kao tvorcem ovog Borca uradili su mnogo toga ove sezone i plasirali se u plej of, ali to mnogima očigledno smeta, pa je Božić jedva preživio ''upravu'' i nekako je ostao na klupi. Tu je i Sokolac kao ozbiljan tim već nekoliko sezona, od povratka u Prvu ligu Republike Srpske, ali, ruku na srce, ekipe će se znatno morati pojačati za Ligu 12, ma ko god tamo otišao.

No, šta je zapravo tu Košarkaški savez zaslužan. Koliko god se trudili klubovi, oni koji ''aminuju'' uglavnom prave greške u koracima. Prave greške u koracima, a niko ih ne sudi, baš kao što neznalice od sudija dijele (ne)pravdu na parketima širom Republike Srpske, a svoje (ne)znanje sakrivaju glumeći autoritet i djeleći tehničke greške svakome ko ih poprijeko pogleda.

Utakmica Slavije i Borca, derbi nekada ozbiljnih ekipa Republike Srpske, koji su igrali i utakmice za  anale naše košarke u vrijeme kada su i jedni i drugi bili u samom vrhu bosanskohercegovačke košarke bila je ovog vikenda utakmica dvije mlade ekipe, dvije ekipe sa dosta potencijala, ali i utakmica u kojoj su sudije pokazale koliko mogu da upropaste jedan meč.

Zapravo, prvo pitanje upućeno Košarkaškom savezu Republike Srpske je kojoj mudroj glavi iz sudijske organizacije ili KSRS uopšte, je palo na pamet da za utakmicu tima iz Istočnog Sarajeva i Banja Luke delegira sudije iz Aleksandrovca, Laktaša i Doboja, a da pri tome kao mjesto prebivališta jednom od njih stoji ni manje ni više nego Banja Luka. Odmah to dovodi u pitanje kredibilitet samog suđenja. 

Često se pominje kako žele da smanje troškove, da pomognu klubovima, ali kako mu pomažu na ovaj način? Prvo, dovode u pitanje samo suđenje jer nije logično da gost dolazi sa ''svojim'' sudijama, a drugo kako pomažu klubu ako mu stalno šalju sudije sa tolike udaljenosti, koje opet klubovi plaćaju. Valjda je logično da, kao u nekim drugim sportovima, šalju sudije sa što manje udaljenosti. Doboj je sasvim pristojno rješenje za Istočno Sarajevo, kao i Foča, Rogatica..Dok sa druge strane pomenute sudije iz Laktaša, Aleksandrovca, Prnjavora neka sude Borcu na domaćim utakmicama. Ali, ni to nije idealno rješenje. Sudija treba  da bude posve neutralan, bez ikakve dodirne tačke sa mjestima iz kojih dolaze ekipe sudionici meča, ali to za KSRS očito nije bitno? Oni pričaju, pričaju, kako klubovima olakšavaju posao, ali je to daleko od olakšavanja, šta više prelazi u otežavanje.

Ne želimo da vjerujemo da je geografska pripadnost razlog onoliko lošeg dvojca iz Laktaša i Aleksandrovca, sa nešto bližim kolegom iz Doboja. Da jeste, ranije bi isključili Slaviju iz igre, i ne bi dozvolili da Slavija napravi toliki problem Banjalučanima. Sa druge strane, i Borac je bio žrtva nekoliko vrlo loših odluka, produkta očigledne kompenzacije, ali neke od najvećih grešaka napravljene su na štetu Slavije. Zbog toga je i Goran Šehovac dobio tehničku grešku, jer je to najlakši način da se sudija sakrije iza svojih grešaka, ali poslije utakmice nevjericu u licima Slavijine djece, kao i trenera i navijača, isti taj trojac nije mogao da sakrije. Jer da jeste, vjerovatno bi čitavoj dvorani podijelili isključujuće greške i natjerali ih da napuste dvoranu. Nije ova utakmica prvi slučaj. Odličan potez KSRS je objavljivanje utakmica na youtube, da svako može da vidi šta se dešavalo na mečevima, pa tako i svi imaju priliku da vide raskoš (ne)znanja. 

Tako će moći i da vide kako se sudija na meču OKK Slavija - OKK Borac u sopstvenom neznanju izgubio potpuno, pa je kod Slavijinog napada stao ispod drugog koša, sve dok mu Goran Šehovac nije uspio objasniti da ide preko centra, jer to valjda tako treba, i u normalnim ligama to se tako radi.

Molimo Košarkaški savez još jednom da se uozblji, da zaista radi u boljitku košarke, jer već odavno iz Druge lige Republike Srpske u Prvu ligu rijetko ko hoće da uđe, pa se šalju razne pozivnice kako bi Prva liga zaista ličila na Prvu ligu, a ne na putujući cirkus od Trebinja preko Istočnog Sarajeva pa sve do Krajine.