Već nekoliko godina unazad Brajant je imao mnogo problema sa povredama, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se odlučiti na ovaj potez. Ova sezona je bez dileme najslabija u njegovoj blistavoj 20-godišnjoj karijeri. Ubacuje 15,7 poena po meču uz očajnih 31,5% šuta iz igre. “Draga košarko, Od trenutka kada sam počeo da umotavam tatine čarape i šutiram zamišljene šuteve za pobjedu u velikom 'Forumu', znao sam jednu stvar – zaljubio sam se u tebe. Ljubav je toliko duboka da sam ti dao sve, od mojeg uma i tijela do mog duha i duše. Kao šestogodišnjak koji se duboko zaljubio u tebe nikada nisam vidio kraj tunela, vidio sam samo sebe kako istrčavam iz jednog. I tako sam trčao, trčao sam uzduž i poprijeko svakog terena, jurio svaku izgubljenu loptu zbog tebe. Tražila si od mene energičnost, ja sam ti dao moje srce, jer uz njega dolazi i mnogo više. Igrao sam kroz znoj i bol. Ne zato što sam imao izazov, već zbog tvog poziva. Radio sam sve za tebe. Јer takve stvari radiš kada se zbog nekoga osjećaš živo kao što sam se ja osjećao zbog tebe. Dala si šestogodišnjem momku njegov san u Lejkersima. I zbog toga ću te uvijek voljeti. Ali, ne mogu opsesivno da te volim još dugo. Ova sezona je sve što je ostalo u meni. Moje srce može da primi još udaraca, moj um može da izdrži napore. Ali moje tijelo zna da je vrijeme za oproštaj. I to je ok. Spreman sam da te pustim. Želim da znaš to. Želim to da znaš sada kako bi oboje uživali u svakom zajedničkom trenutku koji nam je ostao. Dobrom i lošem. Dali smo jedno drugom sve što smo imali. I oboje znamo, bez obzira šta budem sljedeće radio. Biću uvijek taj klinac sa umotanim čarapama, kantom za đubre u ćošku, pet sekundi do kraja i loptom u mojim rukama. 5...4...3...2...1. Uvijek ću te voljeti, Kobi“, napisao je Brajant u emotivnom oproštajnom pismu. Teško je opisati koliko je Brajant dao košarci, ali jedno je sigurno, dao je mnogo. Od dolaska na veliku scenu 1996. godine kao 13. pik na draftu i trejda u kojem je iz Šarlota u zamjenu za Vlada Divca prešao u Lejkerse, Brajant je skrenuo pažnju na sebe. On je vjerovatno nešto najbliže velikom Majklu Džordanu što će se pojaviti na košarkaškom terenu. Čak je u nekim stvarima i nadmašio svog idola. Tokom karijere je osvojio pet NBA titula, dva puta je bio MVP finala, jednom MVP sezone. Bio je 17 puta učesnik Ol-star vikenda, četiri puta MVP na Ol-staru, 11 puta je biran u najbolju petorku lige, devet puta u najbolju defanzivnu petorku. Bio je dva puta pobjednik u takmičenju u zakucavanju, a i najbolji je strijelac u istoriji Lejkersima u kojima je i proveo cijelu karijeru. Trenutno je treći strijelac u istoriji NBA iza Karima-Abdula Džabara i Karla Melouna, a samo je Vilt Čembrlen (100) ubacio više poena od njega na jednoj NBA utakmici (81). U dosadašnjem toku karijere na 1.292 utakmice prosječno je bilježio 25,3 poena, 5,3 skokova i 4,8 asistencija po utakmici. Mnogi su ga kritikovali da je sebičan, mnogi su govorili da bez O'Nila i kasnije Gasola nikada ne bi osvojio titulu, ali Brajant je bez dileme jedan od najboljih u istoriji ove igre i kao takav će ostati upamćen.