Od Aragonesa do svjetskih prvaka
Luis Aragones FOTO: fejsbuk
Španija nije stvorila generaciju šampiona, stvorila je sistem koji stvara šampione
Piše: Slobodan STARČEVIĆ, fudbalski trener
Na osnovu priloženih FIFA Post Match Summary Reportova (Austrija, Portugal, Belgija, Francuska i finale protiv Argentine), kao i taktičkih analiza, koje smo pravili tokom Svjestskog prvenstva, može se zaključiti da je Španija na ovom Svjetskom prvenstvu razvila možda najkompletniji model "pozicionog fudbala" viđen posljednjih godina.
Njihova igra nije bila zasnovana na posjedu radi posjeda, nego na tri međusobno nerazdvojiva principa:
* kvalitet posjeda lopte,
* organizovan "rest defence",
* trenutna tranzicija po izgubljenoj lopti (gegenpressing, counterpress).
Upravo sinergija ova tri segmenta objašnjava zašto je Argentina u finalu proizvela samo 0.07 xG, dva šuta i nijedan udarac u okvir gola, dok je Španija ostvarila 878 dodavanja, 90% uspješnosti pasa, 182 probijanja linija i čak 251 prijem lopte u završnoj trećini.
1. KVALITET POSJEDA LOPTE
Posjed nije bio cilj nego sredstvo.
Kod većine ekipa procenat posjeda govori koliko dugo imaju loptu.
Kod Španije posjed govori koliko dugo kontrolišu protivnika.
To su dvije potpuno različite stvari.
Njihovih 60–62% posjeda protiv Austrije, Belgije i Argentine nije rezultat sporog kruženja lopte, nego konstantnog stvaranja novih uglova dodavanja.
Svaki pas ima funkciju.
Kod Španije se jasno razlikuju tri vrste dodavanja.
Prvo
Pas kojim se pomjera protivnički blok.
Ne traži se napredovanje.
Traži se reakcija protivnika.
Drugo
Pas kojim se otvara novi ugao.
Najčešće preko Rodrija ili Cubarsija.
U tom trenutku protivnik mora promijeniti raspored.
Treće
Vertikalni pas između linija.
Tek tada kreće progresija.
Zbog toga Španija protiv Argentine ostvaruje čak 182 line breaksa, skoro dvostruko više od Argentine (87).
Nije važan broj pasova nego broj igrača ispred lopte
Kada Rodri primi loptu:
* Olmo ulazi između linija,
* Oyarzabal napada dubinu,
* Fabian mijenja visinu,
* Yamal i Baena ostaju široko.
Jednim pasom eliminišu četiri ili pet protivničkih igrača..
To je kvalitet posjeda.
Ne broj dodavanja.
2. POZICIONA SUPERIORNOST
Španija gotovo nikada nije imala dva igrača u istoj vertikalnoj liniji.
To znači:
* maksimalna širina,
* maksimalna dubina,
* maksimalna povezanost.
Na taj način stvaraju stalne trouglove i rombove.
I protivnik gotovo nikada ne može zatvoriti sve opcije odjednom.
3. REST DEFENCE
Po mom mišljenju upravo je ovo najveća vrijednost ove reprezentacije.
Najveći broj ekipa razmišlja:
"Kako ćemo napasti?"
Španija razmišlja:
"Kako ćemo biti spremni ako izgubimo loptu?"
To je ogromna razlika.
Napad i odbrana dešavaju se istovremeno
Dok šest ili sedam igrača napada:
iza lopte ostaju
* Cubarsi,
* Laporte,
* Rodri,
* golman Simon veoma visoko.
Bek sa suprotne strane takođe ostaje dovoljno blizu da zatvori dijagonalu.
To znači da protivnik nikada ne vidi otvoren teren.
Uvijek prvo vidi četiri igrača Španije.
Rodri je osigurač cijelog sistema
Njegova najveća vrijednost nije organizacija napada.
Već prva reakcija kada lopta bude izgubljena.
On zatvara:
* centralni koridor,
* prvi pas prema naprijed,
* prostor ispred stopera.
Na taj način Cubarsi i Laporte gotovo nikada ne izlaze daleko iz posljednje linije.
Zato Argentina nije imala tranziciju!
Argentina je željela:
Messi → Alvarez
ili
Enzo → Messi
Ali između njih uvijek stoji Rodri.
Ako Rodri izađe,
Cubarsi zatvara.
Ako Cubarsi izađe,
Laporte pokriva dubinu.
To je savršena međusobna zaštita.
4. TRANZICIJA PO IZGUBLJENOJ LOPTI
Ovo je možda i najveća razlika između Španije i ostalih reprezentacija.
Kod većine ekipa izgubljena lopta znači:
"vraćaj se."
Kod Španije znači:
"napadni."
Pravilo šest sekundi!
Prvih nekoliko sekundi nakon gubitka lopte predstavljaju nastavak napada.
Ne odbrane.
To se vidi i kroz FIFA podatke.
Protiv Austrije:
* 21% vremena provode u defanzivnoj tranziciji,
* 14% u counterpressingu.
Protiv Portugala:
* 15% defanzivna tranzicija,
* 12% counterpress.
Protiv Argentine:
* 17% defanzivna tranzicija,
* 12% counterpress.
To pokazuje da je reakcija po izgubljenoj lopti planski organizovana i konstantna, bez obzira na protivnika.
Counterpress nije sprint.
Counterpress je zatvaranje opcija.
Najbliži igrač napada loptu.
Drugi zatvara najbliže dodavanje.
Treći zatvara povratni pas.
Četvrti zatvara dubinu.
Rezultat: Protivnik vidi loptu, ali ne vidi opciju pasa.
5. ZAŠTO JE TO FUNKCIONISALO?
Zato što je svaki igrač znao svoju sljedeću akciju prije nego što izgubi loptu.
To nije reakcija.
To je priprema.
Španija praktično planira trenutak gubitka lopte.
6. VEZA IZMEĐU POSJEDA I REST DEFENCE
Najveća greška bila bi posmatrati ova dva segmenta odvojeno.
Kod Španije oni predstavljaju jedan isti proces.
Kvalitetan posjed proizvodi idealan raspored.
Idealni raspored proizvodi savršen *rest defence*.
Savršen *rest defence* omogućava agresivan counterpress.
Counterpress vraća loptu.
Nova osvojena lopta ponovo proizvodi kvalitetan posjed.
Taj ciklus traje čitavu utakmicu.
Zaključak
Mislim da je upravo u tome bila najveća snaga Španije na ovom Svjetskom prvenstvu.
Njihov posjed nije bio demonstracija tehničke superiornosti, već sredstvo za uspostavljanje potpune prostorne kontrole. Svakim dodavanjem pomjerali su protivnički blok u željenom smjeru, dok su istovremeno iza lopte održavali savršeno organizovan *rest defence*. Zato gubitak lopte za njih nije predstavljao početak odbrane, nego novu fazu napada kroz agresivan i koordinisan counterpress.
Upravo zbog te povezanosti između kvaliteta posjeda, organizacije iza lopte i trenutne reakcije nakon izgubljene lopte, Španija je tokom nokaut faze gotovo u potpunosti neutralisala tranzicioni potencijal Austrije, Portugala, Belgije, Francuske i na kraju Argentine. To nije bila samo pobjeda jedne generacije vrhunskih igrača, nego pobjeda jednog izuzetno dosljedno razvijenog modela igre u kojem su posjed, *rest defence* i tranzicija po izgubljenoj lopti činili jedinstven, gotovo neprekinut ciklus dominacije.
