Aleksandru Krunić, tridesetdvogodišnju teniserku iz Srbije, a rođenu u Moskvi, pamtim još iz vremena (2012) kada je tada najjača ženska srpska selekcija igrala finale FED kupa u Pragu, i poražena je od još moćnije repezentacije Češke (3,1). Aleksandra je tada bila jedna od onih djevojaka koje su stasavale na izuzetnim uspjesima Ane i Jelene - zajedno sa Bojanom Jovanovski i Vesnom Dolonc, te još nekim mlađim teniserkama. Status stalne reprezentativke ostvarila je godinu dana ranije, kada su u baražu za popunu A svetske grupe, Jelena i ona izborile ključnu pobjedu u meču protiv Slovačke, na njihovom terenu. U onom epskom dubl meču koji ondašnji ljubitelji tenisa još pamte, Jelena i Aleksandra savladale tada jedan od najmoćnihi parova u ženskom tenisu Danijelu Hantukovu i Magdalenu Ribarikovu (2 :1). Ko je tada pratio tenis, zna kakav je to bio podvig. Bilo je to i zanimljivo tenisko vrijeme: Slovačka je bila protivnik u borbi za svjetski rang, a godinu dana kasnije, Češka za titulu. U singlu, Krunić je (uz jednu WTA titulu) bila najbolje plasurana 2018. godine, na 39. mjestu, dok je u parovima ostvarila dvije titule, pa je lani bila na 25. mjestu svjetske dubl liste. Jelena i Ana su davno prestale da se profesionalno takmiče, Bojanu su povrede rano odmakle od profesionalnih teniskih terena, a Vesna se negdje zagubila. Ostala je samo Aleksandra, koja nakon gotovo jednogodišnje pauze, zbog teške povrede i niza operacija koje je tom povodom imala, uspješno nastavlja karijeru i na prvom ovogodišnjem Grend slemu. U obje konkurencije u kojima nastupa igraće u četvrtfinalu: sa Anom Danilinom (Rusija) u ženskom dublu, a sa hrvatskim reprezentaitvcem Matom Pavićem u konkurenciji mješovitih parova. I tek danas, istina sporadično i stidljivo, Aleksadnrini rezultati su poslati zanimljivi ovdašnjoj sportskoj javnosti i to kako: da je u obje konkurencije zaradila "čak" 130 hiljada evra. A kada je sama priznala da se sa "bolovanja" vratila kao " socijalni slučaj" niko se nije javio da pomogne.

U danu kada je Aleksandra izvojevala prvu dubl pobjedu, u izuzetno uzbudljivom meču protiv domaćih teniserki, naslov većine portala, na sportskim stranicama bila je da je Olga (Danilović) predala meč u istoj konkurenciji. O hvalospjevima upućenim mlađanoj Ivi Jović koja je zamalo pa Srpskinja, a inače amertička teniserka kojoj su roditelji nekad davno otišli s Balkana, da i ne govorimo. Jednostavna je (potrošačka) formula, ako nisi iz moćne sporstke porodice (Danilović) ili moćne sportske nacije (SAD), a eto nekako si i ovdašnji, nisi zanimljiv nikome barem od novinara u sportskoj štampi. Tako je sport postao tek balkon za klik više uz varljivi miris na estradu i zabavu....

U tom smislu Aleksandra je zapravo samonikla, sa malo sredstava i pomoći sa druge strane, a puno upornosti i odricanja , te talenta koji je uspio da pobijedi sve limite, pa i činjenicu da je visoko samo 163 centimetra te da je teška tek pedesetak kilograma. I šta god da se desi u ovim četvrtfinalnim mečevima u Austrailiji, a u obje konkurencije protivnici su joj domaći teniseri, ona zaslužuje veliko pošovanje i bar malo više radoznalosti u sportskom svijetu, sad već uglavnom baždarenim na intrigama ili novcu, te poltronstvu bez granica. I napisah ovo, da ostane bar neki trag.