Zvezda i Partizan FOTO: fejsbuk

Nadovezivanje na priču Nebojše Bakarca, narodnog poslanika u Skupštini Srbije...

U vremenu kada smo vjerovali da zajednička priča počiva na tome ko će na stadionu okupiti više ljudi i biti popularniji, a ni sami nismo vjerovali u tu masovnu priču podijeljenog društva nego smo se opijali masom, sudarili smo se sami sa sobom i došli u kolektivnu zabudu imaginarnog kapaciteta...

Poredili smo se s Brazilom, gledali u „Marakanu“ Rio de Žaneira, gradili svoj kult masovnosti, koji je srušen u odustajanju od zajedničke ideje. Pojedinaca i određenih regiona.

Između sebe smo se prebrojavali i pravili važni, u nerealnom ambijentu stvarali megalomansku priču zasnovanu na nerealnim osnovama, pa danas na tim glomaznim stadionima glavne aktere fudbalskih zbivanja čine stolice, bez ljudi.

Nekada, kada je bio beton, igla nije mogla da padne. Komfor ubija!

Gdje se izgubio čovjek?

Isti ti stadioni su nam došli glave...

Na „Maksimiru“ u Zagrebu, „13. svibanj“ je odsvirao kraj jedne idilične epohe zasnovane na „odloženoj istini“... Petokraka je bila simbol partizanskog pokreta koji je oslobodio zemlju... Tako je Jugoslavija postala partizanska – komunistička, a Srbija crvena i zarobljena u bratoubilaštvu. Ostalo je „zarazila“ demokratija novog svjetskog poretka.

Splitski klub ljubamac druga iz „Kuće cvijeća“ prvi petokraku zamijenio šahovnicom, a petokraka jedina ostala još u Tuzli i u Vrapčićima kod Mostara... I u Beogradu.

Crvena zvezda je odavno iznad ovih krajeva obasjala fudbalsku pozornicu, ali prazan stadion „Rajko Mitić“, za vrijeme proslave nove 36. titule osvojene sedam kola prije kraja srpskog šampionata, treba da upozori sve iskrene poklonike društva koje se okuplja oko Beograda kao glavnog grada. Ne slavi se dan titule pred stolicama...

Kada se otrijezne rodoljubi i patriote i shvate da trebaju da dođu tamo gdje ih pozovu na feštu, vozovi ustajalog vazduha već su preuzeli atome zdravog kisika... Zagađenje!

Nema ništa sporno u tituli, ali ima u peharu... Onaj koji je nekada osvajan treba da bude u muzeju... Pošto Beograd ima muzeja na pretek, sa raznim prefiksima, neka to odluče lokalne vlasti gdje koji eksponat ide i pripada...

Dok Beograd bude podijeljen na te „vlasti“, a ne ostane svoj, neće se nikad ništa znati, ni kome ni gdje ni čemu pripada... Svi će ga svojatati, a svi će istovremeno i prezirati. Ako nisi svoj nisi ničiji!

Tako će i taj pehar šampiona tražiti svoje mjesto, dok je pehar „Maršala Tita“ odavno, svojevremeno dodjeljivan pobjedniku Kupa SFRJ, 1991. godine našao svoje pripadajuće stalno mjesto, na splitskom „Poljudu“, a već sljedeće godine, na tom otpadničkom tlu Inker iz Zaprešića je osvojio „Hrvatski cvijet“ masovnijeg takmičenja.

Ide, narednog vikenda, derbi na Marakani koji će, vjerovatno, biti opet pun u „obračunu“ bez važnosti, formalnosti i „značajnog“ interesa, a šta ćemo poslije...

Sačekaćemo i sljedeću sezonu...

Odavno imamo šampiona praznog stadiona i saputnike polupraznih tribina, lokalne klubove zasićene ličnim interesima i tradiciju koju niko ne priznaje niti poštuje...

U tom ambijentu dobićemo samo uličare koji su umislili da su elita...

Nije to nezadovoljstvo, nego produkt trenutno društvenog ambijenta u kojem svi hoće da postanu važni i bitni, a nisu ni postali... Fudbalska pratforma rađa likove bez matičnog broja...

Crvena zvezda je bila marka, nekada, danas izbledela čekajući pečat svoje prave vrijednosti...

Gledajući današnje društvo, partizani se vjerovatno pitaju za koga smo ratovali...

Četnici su izgubili svog vođu, ali su ratovali vjerujući... Gerilski!

A razapeta Srbija, ostala na visokoj zvijezdi kratkog sjaja, ugušenom pokretu partizanske zablude i „staroj dami“ Vojvodini iz „srpske Atine“ koju proglašavaju na „Karađorđu“...

A niko se ne pita logično, kako su to Petrovići iz 1804. godine postali Karađorđevići 1941. godine?

Muko moja, srpska...

Bila, nekad, Marakana naš kultni bastion, danas pozadina praznih stolica.

P.S. Ima jedan bastion u Banjaluci, koji se i dalje bori. I ne odustaje od ubjeđenja svojih da je Beograd glavni grad svih nas!