Ana Matić i Nemanja Cicović

Drugi januarski dan 2025. godine preveo sam na Jahorini. Već oko 8 časova i 30 minuta sam bio kod staze Novak Đoković. Prvo sam otišao da podignem parking kartu za naš mali tv tim, a tamo red stanovnika Pala za karticu koja im omogućava besplatno parkiranje. Ide to dosta brzo, pa sam se još prije devet časova našao u redu za gondolu Partizan.

Brzo sam se i obreo na stazi, a onda dotjerivanje pancerica. Lijeva je slabo prikopčana, mora to bolje. Nakon što se to završilo uslijedilo je skijanje. Bilo je nestvarno. Još nije bilo gužve, pa se moglo uživati.

Kad kje počelo korzo, odlučio sam da je dosta. Lagano presvlačenje, pa put Poljica. Parking je već bio krcat, a posjetilaca i šetača na ulici bezbroj. Ispred Galerije srećem Miodraga Baju Blagojevića. Vratio se sa Skočina. Ushićen je kako izgleda staza Prača. Znam kakav je skijaš, koliko voli planinu i vjerujem mu.

Nisam se dugo zadržao na polaznoj stanici. Odmah put ka vrhu. Gondole pune, po 10 skijaša u svakoj. Svima se žuri, svi hože da iskoriste tako lijep dan.

Meni se nije žurilo. Lagano stižem do vrha, pa nakon toga fotografišem Poljice, Ogorjelicu, Olimpijski bar.  

Odlazim u bar, imam sreću da nađem slobodan prostor kod prozora i uživam i predivnom pogledu na zaleđeno vještačko jezero. Ubrzo dolaze muž i žena (to sam saznao kasnije) iz Austrije, inače su porijeklom iz Gradiške, Ivana Kerić Bakić i Dalibor Bakić. Prijatno ćaskanje, Ivani se činim poznat, pa smo razriješili dilemu kako sam joj poznat. Dogovorili smo se i da napravimo jedan kraći prilog i to samo i uradili. Hvala Ivana!

Dragiša Ćosrović i Ivana Kerić - Bakić

U međuvremenu mi se javio Duško Kuljanin, prijatelj i ski instruktor. Obećao sam mu bandanu, pa moram obećanje i da ispunim. Dule ima čas, nemamo vremena za dužu priču, ja put gondole, da idem nazad ,a Dule niz padinu sa učenicima.

Spuštanje je bilo sjajno. Mogao sam da vidim da je Jahorina prepuna. Svaki parking pun, nema slobodnog mjesta. Možda je danas postignut i rekord što se tiče broja gostiju i skijaša na planini!

Duško Kuljanin

Kratki susret sa Bojanom Karišikom i put pod noge. Parking kod Novaka Đokovića, pa povratak kući., A dok sam ja išao dole, ka planini kolona…Razmišljam gdje će se parkirati. Osmice im ne ginu!

Tako se završio drugi januarski dan, ali moram da se vratim na 31. decembar, Prvi januar sam prespavao.

Dakle, 32. decembra sam oko 21 čas i 20 minuta krenuo na Jahorinu, na noćno skijanje. Novogodišnje. Skije, pancerice, sve je tu…Stižem do gondole Poljice i odlučujem da odem bez skija na vrh, da vidim kako sve izgleda. Gore sam zatekoa Nemanju Cicovića i njegovu djevojku Anu Matić i našeg Nemanju Pandurevića Pandu, sjajnog bord instruktora. Ima novu dasku i na njoj oznaku 100. To mu je ''dozvoljena'' brzina vožnje borda, a zna on i brže. Pozdravljamo se, polazim ka gondoli, a stiže mi poruka kad su se vrata zatvorila od Nemanje.

-Trebaš mi. Zaprosiću Anu u ponoć.

Naravno,, napisao sam mu poruku da ne izlazim iz gondole i vraćam se odmah na vrh. Panda, Vlado Dovla Ivanović i ja znamo šta slijedi i pravimo se nevješti, tražimo najbolju poziciju da snimamo vatromet…

Kad je vatromet i krenuo i čestitanja za novo leto, Nemanja je kleknuo, iznenadio Anu i čuli smo ono –  DA.

Bilo je lijepo, emotivno, poželjeli smo im puno sreće, nazdravili rakijom i ja sam nakon toga krenuo kući.

 Poslao sam im video da imaju za uspomenu, a sutradan mi je video tražila Marija Mariška Nišić. Ona ih je i upoznala, pa sam naravno poslao njoj video, a ona ga objavila na Instagramu. Nakon toga sam i ja…Neka im bude sa srećom!