Miro Bjelić

Postovani prijatelji

U ovim teškim trenucima , kada se sivi oblak nadvio nad našom svetinjom, i kada nas je napustio još jedan veliki borčevac i meni drag prijatelj Sasa Vidimlić, imam potrebu da se u svoje ime, i ime svoje porodice obratim svim dragim ljudima i poštovaocima RK BORAC. Na žalost (sada pokojni Sale) je rekao da je otišao najveći borčevac.

Vjerujte nije bio baš daleko od istine, jer samo mi koji smo živjeli uz tog borčevca znamo koliko je živio za taj klub. Stotine poruka sam dobio, i tek onda shvatio da ta njegova uloga i nije bila bas toliko beznačajna.

Zbog Borca smo se svađali više nego iko na ovome svijetu, zbog Borca smo se isto tako i radovali. Par dana prije njegove smrti smo se šalili kako mu zbog Borca niko nece ni doći na sahranu. Svi vi koji ste prisustvovali i odali zadnju počast najvjernijem navijaču RK BORAC razuvjerili ste me, i istovremeno dirnuli duboko u srce.

Veliku zahvalnost dugujem nasem kumu Aki, koji je smogao snage da pročita par rečenica, a vjerujem da mu je to bilo teže nego postati olimpijski šampion. U ostalom, zato i jeste ŠAMPION. Isto tako veliku zahvalnost dugujem jos jednom ŠAMPIONU Belom Rađenoviću, jer me je njegovo prisustvo duboko dirnulo. Znaju ljudi da oni nisu bili bas u nekim odnosima, ali poštovanje je ipak preovladalo.

Na žalost kapiten i predvodnik te generacije, nije ispratio svog saborca na posljednje putovanje, ali to nije umanjilo, a pogotovo zasjenilo odlazak našeg Glavonje. U ostalom Borčevci i šampioni se  poznaju i prepoznaju u teškim trenucima.

Otišao bi Glavonja lako u zaborav (kako je i htio), ali mu vi niste dopustili i zato vam još jedno veliko hvala. Nabrajati sve kojima bi se trebao zahvaliti je suludo, ali isto tako ostaje nada da ćemo bar djelić njegove ljubavi prema klubu usaditi u neke nove generacije.

Ako uspijemo u tome, ne trebamo se brinuti za naš lub, ali isto tako trebamo biti svjesni da je to težak put mnogo tezi nego sto to neki danas misle. Veliko hvala Dragiši Ćorsoviću, veliko hvala Tomo Mariću i svim ostalim đto ga čuvate od zaborava.  S poštovanjem !

 Nemanja Bijelić, sin Mire Bjelića