Juče je počelo emitovanje novog serijala S Jahorine s ljubavlju. Nekoliko tv kuća se odlučilo da subotom već ’’vrti’’ emisiju, neke kreću danas (nedjelja),a sinoć sam imao i pozov TV M iz Laktaša. Oni su takođe izrazili želju da emituju S Jahorine s ljubavlju. Naravno, dogovor smo brzo postigli i kreću danas.

Ostalo je još da dobijem odgovor ATV-a. Nadam se u narednih dan, dva ću znati da li će i oni biti i ovogodišnjem tv timu serijala S Jahorine s ljubavlju.

Kolege sa TV M su me pozvali u trenutku kada sam ulazio praktično u stan, nakon dana provedenog na Jahorini.

Bilo je juče radno, ali i hladno. Stigli smo Zoran i ja na planinu oko 1‚3 časova i 30 minuta, imali smo već neka dogovorena snimanja, a neka su se sama ’’namjestila’’.

Krenuli smo sa snimanjem na platou Poljica. Prvo smo uradili neke najave za drugu emisiju.

 Morali smo raditi neke stvari ranije, ide Sveti Nikola, jedan dio našeg tv tima slavi Svetog Nikolu i želio sam da uradimo što više, kako bi ga na miru proslavili.

Na Poljicama smo se sreli sa prijateljem Milanom Petrovićem, a sa njim su bila dva bordera iz Sinja. Došli su da vide kakva je to Jahorina, nisu nikada bili. Meni su ova dva mlada momka bila zanimljiva jer dolaze iz grada u kojem sam ja služio vojsku. Bilo je to davne 1980. godine. Oni se tada nisu bili ni rodili.

Nakon obavljenog posla i snimljenih najava oko Ognjena Spasojevića i Božane Savić odlazimo ka najposjećenijoj kafani na planini. Nije ona ni najekskluzivnija, ni posebno ’’šminkana’’, ali je sigurno najgostoprimljivija i skijašima najdraža. Idemo kod Stoleta Grnazova. Njega ovih dana nema na Jahorini, a ja želim da napravim jednu malu kraću priču o Radivoju kako mu je pravo ime, Stoletu, kako ga svi poznaju i zovu , čovjeku koji je dao Jahorini sebe. Svi znaju za njegovo gostoprimstvo, želju da svakome pomogne… Koliko skijaša je od njega dobilo te prve skije, nema broja.

E nedavno su na Jahorini boravili ljudi iz Nevesinja. Željeli su da omoguće tamošnjim klincima da nauče skijati, ali nemaju opremu, pa su stigli na Jahorinu da im Stole pomogne.

I pomogao je, nedavno je oko 30 pari skija, pancerica, štapova, poslao za Nevesinje da djeca imaju na čemu da uče skijati.

Isto je uradio i za Kalinovik. Jedan je naš Stole. Nema mu ravnog. Pokušavao sam 23 godine da ga snimim dovedem u emisiju. Nikada nije želio, a sada sam na ovaj način ipak to uradio i poveo sa 1:0.

Bili smo u njegovom restoranu i ski rentalu, popili po čašu rakije (a to je pa gotovo tradicija), jer velika flaša stoji na ulazu u rental, u stalku, a tu su i plastične čaše. Nagneš, naspeš i ugriješe se.

Srdačan  susret i sa njegovom kćerkom Mikom i rekao sam joj šta će biti naredne emisije i poslao pozdrave Stoletu, Uskoro ga čekamo na planini, a odatle idemo ka Vučku. Sinoć je bio upriličen Vinski sajam i red je bilo to otići zabilježiti i naravno probati neka od vina. Bilo je više od 50 vinarija sa prostora bivše Jugoslavije.

Kod Vinarije Belo Brdo srdačan susret sa Nikolom Rađenovićem, momkom iz Novog Sada koji je prije tri godine dolaskom na planinu sa žutim Fićom izazvao  nevjerovatno interesovanje. Mi smo prvi o njemu napravili reportažu, a nakon toga su nagrnuli i drugi mediji.

Nikola je juče stigao na Jahorinu, a Zastava 750 je ostala u Novom sadu. Doduše, iz džepa sakoa izvadio je maketu, malog žutog fiću. Prijatno druženje, pa nastavak rada.

Razgovarao sam sa Aleksandrom Batom Proviće, Predragom Pegijem Obućinom, o Vinskom sajmu, a dok smo mi radili ubacivao nam se u razgovor Boban Stanojević. Bio je sa suprugom, opušten i raspoložen za šalu.

Tu nam se priključio i Cicko Prović, malo smo i sa njim razgovarali o Vinskom sajmu, a nakon toga se pridružili Draganu Jakiću i Igoru Ikoniću. Probali smo, kako nam je rekoa naš drug Vučko (jedan od organizatora ovog druženja) vino iz Andaluzije. Nismo ga baš pažljivo slušali, ali smo zapamtili da je to vino od nekog Pedra, pa smo se dobro zezali oko Pedrove vinarije i njegovih vina…

Prije odlaska kući još sam svratio u Novogodišnji studio koji je napravila u Vučku mlada ekipa koju predvodi Ana Mirjana Vlaški, kćerka mog dobrog druga Dragana.

U ovom kutku klinci će moći da naprave i već su pravili sjajne fotografije sa Deda Mrazom, tu je on već danima…Lijepo mu u Vučku, pa je pitanje kad će iz njega da krene na druge destinacije.

Dok smo snimali priču i sa Deda Mrazom u prostoriju je ušao moj prijatelj Darko Milunović sa suprugom i djecom. Mlađi sin se lijepo družio sa Deda Mrazom, bez straha i plača… Otišli su Milunovići odmarati, a ja se polako spremao kući.

Prije samog odlaska, Deda Mraz, Ana Mirjana i ja smo uvježbavali onaj njegov pozdrav – ho, ho, hoooooooo

Nikola Rađenović i Dragiša Ćorsović