Djeca s Kosova i Metohije koja su čekala susret s Noletom

Ono što ostane iza svake revolucije, a ono što se minulih dana događalo u banjalučkom parku „Mladen Stojanović“ na teniskom spektaklu Srpska open, jesu čovjek sa svim svojim vrijednostima i pokojom slabošću, kad shvati da je najkraći put do slave biti pametan i dobar.

Slava velikih događaja je, isto tako, kao velika sjenka – što je bliža zalasku, makar minula tek tri dana, sve je veća i moćnija. 
Srpska open, hvala i doviđenja!

Najumniji ljudi služe najteže kazne u svojim intelektualnim tamnicama, jer nemaju pravo na slabost, čak ni na grešku, sve što živi i postoji ima svoju vrijednost i svoju dimenziju, a na tom ringišpilu života u Banjaluci se našao Dušan Duci Lajović kao šampion koji se uvjerio da ti život najviše može dati kad se najmanje nadaš. Kao matador sa najmanjom šansom za trijumf izrastao je u junaka svih junaka. Zato su i njegove pobjedničke riječi imale težinu i snagu da ih je svako morao razumjeti.

Čovjek je baš izuzetak, ma šta drugo bio, kredo koji se može ponavljati u svakoj prilici, tako i ovom našem poretku, susreti su bili i posredni i slučajni: Dušan Lajović, Novak Đoković, telefonski Dragan Džajić, na licu mjesta kablovska italijanska televizija, Milorad Arlov, djeca sa posebnim potrebama sa Kosova i Metohije... za sve njih trebalo je imati i strpljenja i pažnje, negdje je ona izostala, tako su djeca sa Kosova i Metohije neuslikavši se sa Noletom bila tužna da ih ništa nije moglo da oraspoloži. Velikanima to ne smije da se dogodi, koji je zadatak silnih timova oko njega?! 

Pogotovo što je doprinos za bratstvo Srba sa Kosmeta i Republike Srpske zahvaljujući i te kako Miloradu Arlovu izraslo u jedno od najčasnijih zajedništava uz ogroman napor i žrtvu čovjeka koji je i sam spasavao živu glavu bježeći iz rodne grude na Kordunu. Istinski heroj i junak!

Milorad Arlov na turniru Srpska open

Koliko smo svjesni da smo svi mi mala Adamova djeca, jedino da se ne zapetljamo u svilu, onda ona čine razliku, a to život skupo naplaćuje.
Zbog toga se talenat rađa u tišini, u muci i pregnuću, a karakter u bujici života, sve to kasnije potvrđuju veliki događaji baš kao što je bio Srpska open. Nije slučajno njegov kredo da smo dužni jedino ljubavi.

Veličanstvena banjalučka sportska priredba, susreti sa znanim i neznanim sportskim velikanima, upoznavanje novih karaktera i ličnosti sve nas zajedno dovodi do istog saznanja – u Banjaluci je bio događaj pretvoren u praznik koji je uljepšao pa i proslavio koliko grad na Vrbasu toliko i Republiku Srpsku. 
Čovjek je zaista ono u šta vjeruje, ne mora biti bolji ni od koga, već samo najbolji što može. Kad to ciklično bude ponavljao onda teniska priča iz Banjaluke zadiviće cijeli svijet. Vjerni svom porijeklu i djetinjstvu, ne bježeći od njega već ga oberučke uz pomoć svih svojih sugrađana prihvatajući, grad koji leži na četiri rijeke, uz pomoć svojih prijatelja u velikom svijetu, ovdje prije svega porodica Đoković, podarila je veličanstven događaj Srpska open.
Svako dobro je uvijek veliko i čovjeka bez ostatka čini srećnim i nedozvoljava mu pravo na grešku.

Ustvari, ne čini čovjek istinu velikom, već istina čini čovjeka velikim, zato se ona vječno ljubi, a zabluda prašta koliko može.