Emotivan oproštaj od kluba/ SLAVIJA INFO

Posljednja domaća utakmica odbojkašica Slavije u ovoj sezoni neće se pamtiti po porazu najbolje ekipe lige Inove iz Banjaluke, već po oproštaju Milane Banjanin, udato Radovanović od aktivnog bavljenja odbojkom.

Po drugi put Milana ide iz Slavije, prvi put su je profesionalne obaveze odvele u najbolju ekipu u državi, Bimal Jedinstvo, a nakon igranja za nekoliko klubova u BiH, pa kraće pauze i povratka u Slaviju, sada odlazi radi privatnih obaveza.

- Kao i prethodnog puta, i sada sam se za "pauzu" odlučila zbog privatnih planova i obaveza. Kroz čitavu karijeru sam bila maksimalno posvećena odbojci i u narednom periodu mislim da neću moći da igram i treniram onolilko koliko bih željela, tako da je najpoštenije i prema odbojci i prema klubu da stavim tačku na karijeru, ili možda tri, počinje naš razgovor Milana Banjanin i ostavlja nadu da bismo je ponovo mogli gledati na parketu u nekoj budućnosti.

Ona se vratila u Slaviju prije dvije godine zajedno sa Brankom Planinčić kako bi ekipi pomogle da se bori za opstanak, ali i pomogne u stasavanju jedne mlade generacije Sokolica.

- Klub je tada bio u lošoj situaciji kada su me treneri kontaktirali i pozvali da se vratim. Uz kombinaciju mladosti i iskustva, uspjeli smo da postavimo klub na neke zdravije temelje. U prvoj sezoni smo se grčevito i do posljednjeg kola borili za opstanak, a već druge sezone opstanak je došao nešto lakše. U ovoj sezoni smo mnogo stabilniji, konstantno smo u sredini tabele. Mislim da je sada Slavija u boljoj situaciji, da su mlađe saigračice mnogo napredovale i da će moći bez veterana da se nose sa sportskim izazovima.

Imala je i još jednu misiju u ekipi koju sa klupe vodi Kristina Vuca, uz Jovicu Tošića.

- Osim opstanka, moja namjera je bila da saigračicama prenesem dio iskustva i "sportsku drskost". Na početku su bile malo tvrdoglave, ali kako vrijeme odmiče primjećujem napredak i na tom polju. Mislim da ima neko ko će nastaviti niz sa žutim i crvenim kartonima, uz osmijeh konstatuje.

U Slaviji je počela karijeru, tu je i završila, ili možda pauzirala, a između toga posebno izdvaja period u najboljoj ekipi u državi dugi niz godina.

- Sa devetnaest godina sam otišla u Brčko i tu počinje moj odbojkaški put van kuće. Stekla sam mnoga iskustva kako na terenu, tako i van njega. To je nešto što me izgradilo kao sportistu, ali još više kao osobu.

Ističe da uz klub ostaje i dalje kao vjerni navijač.

- Uz klub ću sigurno biti i dalje, možda ne na terenu, ali svakako van njega. Slavija je moja druga kuća, saigračice, treneri i uprava će uvijek imati moju punu podršku. Trenutno su moji planovi van odbojke i ne vidim se u trenerskom poslu. Međutim, uvijek ostavljam sve opcije otvorene kada je moj klub u pitanju.

Za kraj, imala je želju da izrazi svoju zahvalnost.

- Željela bih da se zahvalim saigračicama i trenerima na iznenađenju koje su mi priredili na posljednjoj domaćoj utakmici. Nije bilo lako igrati prvi set nakon toga. Iskoristila bih priliku i da se zahvalim navijačima. Sokolovi su nam bili vjetar u leđa kada je bilo najpotrebnije. Također, zahvalnost dugujem i novinarima i portalima koji su doprinjeli da se sport u Istočnom Sarajevu digne na viši nivo i bude bolje medijski ispraćen.