Najbolji bosanskohercegovački nordijac Strahinja Erić odmara od tek završene sezone, koja je za njega bila jedna od najtežih u karijeri.

Kako kaže u razgovoru za naš portal nedostatak snijega, ali i finansija značajno je uticao na njegove pripreme za sezonu, ali i na same rezultate.

- Ova sezona je zasigurno jedna od najtežih u mojoj karijeri. Nedostatak snijega tokom čitave sezone nas je mnogo poremetio. Prvenstvo, poremećen je kontinuitet trka, što je jako bitno u ovom sportu. Pored toga, treninge je potrebno obavljati izvan države, na stazama sa vještačkim osnježavanjem i naravno da to sve mnogo košta. Moji utisci o sezoni se i dalje sabiraju, bilo je i dobrih i loših nastupa, ali ono što mogu konstatovati je da je napredak vidljiv, što je najbitnije u ovom trenutku, počinje priču Strahinja Erić, a onda nam govori o najboljim rezultatima.

- Izdvojio bih trku u Austriji u St. Ulrichu na Pillerseeu na Alpen kupu gdje sam na 10 kilometara zauzeo 29. mjesto od 70 takmičara i došao do sjajnih 73.87 FIS bodova. Izdvojio bih i sprint trku na Svjetskom kupu u Davosu gdje sam zauzeo 54. mjesto i nevjerovatnih 104.92 FIS boda. Pored ovih rezultata, bilo ih je još mnogo među kojima i norma za Svjetski kup i za sljedeću sezonu.

Finansije su ponovo diktirale raspored trka, pa je Erić ove sezone mogao da nastupi samo na Svjetskom kupu u Davosu kojeg je pomenuo i zbog toga mnogo žali.

- Ove godine smo uspjeli da nastupimo na samo jednoj trci Svjetskog kupa i to mi je mnogo žao, jer izboriti normu nije lako i na kraju to ispadne kao norma za samo jednu trku. Sljedeće godine se nadam da ćemo da nastupimo na više takmičenja Svjetskog kupa jer svaka trka na tom nivou mnogo znači.

Pred kraj sezone Erić je nastupio i na Svjetskom prvenstvu na Planici, gdje nije ostvario rezultat koji je očekivao, ali je ponosan na jedan nastup.

- Čitava sezona je bila posvećena Svjetskom prvenstvu na Planici gdje nažalost moj rezultat nije bio dovoljno dobar. Naša očekivanja su bila veća. Ipak, izdvojio bih timski sprint kojeg sam trčao sa svojim klupskim kolegom Milošem Stevićem. To je za mene bila posebna trka, jer iako smo dobili kaznu od petnaest sekundi našli smo se na 22. poziciji, a moje vrijeme je bilo samo četrnaest sekundi slabije od najboljeg vremena kojeg je istrčao Norvežanin Johannes Hosflot Klaebo i slobodno mogu da kažem da je to jedna od mojih najboljih trka u karijeri na sprint trkama.

Sam početak sezone je bio upitan jer je kao i obično finansijska situacija u zimskim sportovima bila prilično teška i nije Erić znao da li će uopšte krenuti u sezonu. Od tada, nije se mnogo toga promijenilo, pa naš najbolji nordijac tužno konstatuje da je ipak samo pitanje vremena kada će napustiti takmičenje.

- Nažalost, finansijska situacija se nije promijenila. Trenutno ne primam nikakvu stipendiju, niti bilo koji drugi vid finansiranja što je za mene preteško u ovom trenutku. Ovaj sport zahtjeva mnogo. Prošla godina je bila odlučujuća da li ću nastaviti da se bavim ovim sportom, ali odlučio sam da nastavim. Ali, izgleda samo dok se ne stvori prilika za nekim zaposlenjem.

Ako ostane u sportu, svoj cilj zna, a to je plasman na Olimpijske igre 2026. godine u Milanu i Cortini. 

- Sada sam na kratkom predahu, pa u maju krećem sa pripremama za naredne izazove. Trenutno, ovu pauzu moj trener Mladen Plakalović i ja koristimo da probamo osmisliti plan za dalje. Trenutni cilj mi je da nastavim kontinuitet napretka u svojim nastupima, a onda i učešće na Olimpijskim igrama 2026. godine, naravno ako do tada ostanem u sportu.

Strahinja Erić je na Olimpijskim igrama debitovao prošle godine u Pekingu.