Fudbaleri Slobode iz Novog Grada savladali su u Vojkovićima Famos sa 1:0 u 9. kolu Prve lige Republike Srpske.

Gol odluke postigao je Edin Kesić u 42. minuti utakmice kaznivši jednu grešku Famosove odbrane, bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme i donio je gol vrijedan tri boda ekipi iz Novog Grada. Imao je Famos tri fantastične šanse, dvije preko Blažića, jednu preko Radovića, nije postigao gol, imala je Sloboda još dvije odlične šanse preko Alića i Kesića, ali na kraju taj jedan gol presudio je u ovoj utakmici, koja će nažalost biti pamćena samo po sudijskoj lakrdiji Velibora Gigovića, Dejana Stjepanovića, Gojko Crnobrnje i Danka Butulije. 

Nije pravedno prema Slobodi da njihova pobjeda ostvarena na terenu ostane u sjeni persona u žutom, a neki od njih već imaju dugačku listu "umjetničkih djela" na terenima Prve lige Republike Srpske, ovo je samo jedno u nizu, nažalost ne i posljednje. Potvrdiće i ljudi iz Slobode da im ništa nije nedostajalo, može se slobodno reći da su se osjećali kao kod kuće tokom čitavog dana, Darko Vojvodić je više puta i uvijek isticao da voli Famos kao klub, voli ljude u njemu. Znaju svi taj temperament ovog stručnjaka i kako vodi utakmicu i koliko hoće da pobjedi na ovaj ili onaj način, ali prijateljski razgovori sa ljudima prije utakmice i daleko poslije utakmice govore o tome kako mu je bilo u Vojkovićima, i biće. Isto može potvrditi i prvi čovjek Slobode, Mladen Bosančić, kako mu je bilo prije, za vrijeme i poslije utakmice. 

Pokazala je Sloboda da iako sa kratkim rosterom ima kvalitetnih 11 igrača na raspolaganju, da je ekipa koja ima glavu i rep, da je ekipa koja predvođena starim liscem sa klupe, koji zna kako se ulazi u viši rang, ima sposobnost da se transformiše u različite stilove igre i odgovori zahtjevima. Pričao je Vojvodić u neformalnom razgovoru pred utakmicu kako su utakmice protiv ekipa kao što je Famos, a nema ih takvih mnogo u ligi, specifične, da je to utakmica koja zahtjeva da se oni prilagode domaćinu, što su i uradili, a to jako malo ekipa može. Tako je i bilo, nije tražio umiranje u ljepoti, pas igru, već mušku i rovosku borbu na sredini terena. I bilo bi to zaista pravo taktičko nadmudrivanje da Gigović sa "saigračima", prije svih Dankom Butulijom kao četvrtim sudijom koji mu je sudio preko slušalica i van svoga reona, često sugerišući da svira faulove koji su pedesetak metara udaljeni od njega i u koje bi Gigović trebao da ima čist pogled. Sloboda je isuviše kvalitetna ekipa, da bi njihovu pobjedu umanjivala sudijska četvorka.

Čak i ako je bilo nekog nesportskog ponašanja igrača, a mora se opet reći i da je bilo prgavijih igrača od početka sezone na istom ovom stadionu, koji su domaće tjerali i iz svlačionice po završetku utakmice kada su željeli da im požele sretan put, sve to ulazi u žar borbe. Proradi i ta latinoamerička krv Franka Abrega, kojeg su smirivali i trener i saigrači, proradi adrenalin sa obje strane, ali pričati o nekim nesportskim stvarima poslije utakmice u kojoj se prijateljski svi pozdrave na kraju od ekipa nije potrebno. Čak i poslije dva direktna crvena kartona u sudijskoj nadoknadi vremena. I prava je sreća, zaista, da su igrači koliko-toliko bili prisebni barem sat vremena, da nisu dozvoljavali da nervoza pokvari utakmicu, no očito poslije sat vremena više nije moglo "pod kožu" i onda smo sve češće i češće gledali čarke i prekide.

Da li je ili nije bilo nekih zakulisnih radnji o kojima javnost uvijek voli pričati, da li je neko ili nije nečiji sudija, sudija od povjerenja, koji će pomoći, to trebaju da istraže oni koji su zaduženi za to. Takvih priča bude često i na najvišem evropskom nivou, nije to produkt modernog vremena.

Nije pravedno ni prema Famosu da ih zasjeni Velibor Gigović. Treba domaćoj ekipi, autsajderima kako ih neki nazivaju, još jednom čestitati na utakmici, na još jednom namučenom  pretendentu za titulu. Čak i sa takvim Gigovićem na terenu, Famos je stvorio tri zicera, promašio ih je, a svjesni su i oni da u Prvoj ligi kada se takve šanse stvore ekipi kakva je Sloboda one se moraju rješavati i ovisiti sam o sebi. U suprotnom, i milimetar prostora protivnik će kazniti, što je i uradio. 

Uradio je Gigović sa pomoćnicima mnogo toga, pokušao je i na svoju ruku da isprazni dio tribina, bez praćenja nekih protokola, bez konsultacija sa delegatom i organima reda. I ne pokušavajući opravdati ponašanje dijela publike, gdje se akumuliralo ogromno nezadovljstvo, neki protokoli i pravila napisana se trebaju ispoštovati, kada već sudijsko znanje bude ispoljeno na upitan način. 

Čekali su arbitri i da svi u Sportskom centru "Vojkovići" odu, domaći igrači, otišao je i autobus sa gostima, a onda uz policijsku pratnju su i oni polako krenuli put svog mjesta. Nema za tim potrebe, svi su već otišli svojim putem, uopšte im nisu sudije bitne, ali to samo pokazuje da su i oni svjesni svoga nerada.