Foto: ATP Tour

Povrede su sastavni dio sporta. Kada sportista doživi težu povredu, jako je bitno da mentalno ostane jak i da iz svega izađe još jači ma koliko ga povreda unakazila.

Kada se pojavio na teniskoj sceni, Borna Ćorić je okarakterisan kao veliki talenat i momak pred kojim je velika karijera. Kao junior je već pokazao ogroman potenijal sa polufinalima u Australiji i Rolan Garosu te titulom na Ju Es Openu gdje je savladao Kokinakisa u finalu. Sve je to radio tokom 2013. godine, kada je bio i prvi junior svijeta ali je već osvojio i nekoliko Fjučersa.

Prelazak u seniore mu nije teško pao i nastavio je sa sjajnim igrama. Samo jedna godina mu je trebala da dođe do TOP100, igra polufinale Bazela ali i da prvi put u karijeri dobije Nadala. Naredne godine već je postao TOP50 teniser. Sav njegov napredak išao je sjajno do drugog dijela 2016. godine, kada se desio i prvi problem sa povredom. Morao je na kraju operisati koljeno te je završio sezonu ranije. 

Međutim, ova povreda nije bila ni blizu teška kao neke kasnije pa se Ćorić vratio i u Marakešu 2017. došao do prve titule. Pravi ''boom'' biće naredna godina. Tada je Borna najavio sjajne stvari polufinalom Indijan Velsa i četvrtfinalom Majamija. Kasnije je igrao finale Mastersa u Šangaju ali nije mogao preko Đokovića do titule. Zato je bio dio Hrvatske koja je osvojila Dejvis kup a sjajni rezultati donijeli su mu 12. mjesto na kraju godine.

Tokom 2019. godine bilo je svega. Od neočekivanih poraza na startu turnira do četvrtfinala Mastersa ali i finala Sankt Peterburga. Bilo je problema i sa leđima radi čega je predavao neke mečeve. U 2020. svakako treba izdvojiti Ju Es Open gdje je stigao do četvrtfinala. Ko je gledao meč protiv Zvereva zna da je Nijemacc nije dobio meč nego mu je više Borna poklonio pobjedu te je ispustio šansu za polufinale Slema.

Iako je počeo dobro 2021. i igrao polufinale Roterdama, onda je uslijedila povreda ramena. Povreda radi koje je propustio skoro cijelu sezonu i tek se ove godine vratio. Pokušao se vratiti na jakim turnirima ali to bi završilo ranim ispadanjem pa je titulom na Člelendžeru u Parmi povratio samopouzdanje. Lijepo je igrao u Hamburgu ali pravi okidač zapravo će biti Sinsinati koji još traje.

Kada se teniser vraća iz povrede, jako je bitno da dobije neki veliki meč i da ta pobjeda bude okidač za dobre stvari. Svi se sjećaju Noletovog povratka iz povrede lakta. Njemu je okidač bilo čuveno polufinale Vimbldona 2018. kada je dobio Nadala u pet setova. 

E pa slučajno ili ne ali Bornin okidač bi mogao biti trijumf protiv istog igrača. Naime, u drugom kolu Sinsinatija, sastali su se Ćorić i Nadal po peti put. Iako je Nadal izlazio iz povrede mišića a Borna već imao dvije pobjede protiv njega, svakako je Španac bio favorit u ovom meču. Međutim, Borna je u tom meču pokazao zašto mu se predviđala blistava karijera. Servirao je odlično, igrao hrabro i koncentrisano te je na kraju sve krunisao pobjedom.

Da nije neko ko tu i tamo može dobiti meč protiv favorita, pokazao je naredni meč. Bukvalno je počistio Bautistu Aguta sa terena a pri tome je servirao kao rijetko kad u karijeri. Obično se desi emotivno pražnjenje nakon pobjede nad favoritom pa teniser izgubi naredni meč. Ali partijom protiv Bautiste, Ćorić je pokazao da je teniser šampionskog kova.

Sinsinati je naravno jedan turnir i ako sve ostane na samo jednom ovakvom turniru to neće značiti mnogo. Ali, zaista je sjajno vidjeti ovakvog Bornu nakon svih problema sa povredama u proteklom periodu. Te povrede su ga u dobroj mjeri spriječile da uradi još mnogo više u karijeri jer bi bez njih bio već sada dugogodišnji TOP10 teniser. Na kraju krajeva, bio je blizu u jednom trenutku da uđe među deset.

Ali ima još vremena da tamo završi. Dovoljno je mlad ali zato izuzetno iskusan jer je svašta prošao. UKoliko ga zaobiđu povrede u budućnosti, Borna može jako mnogo.

Sinsinati je na neki način najavio povratak otpisanog a nadamo se da će se taj povratak nastaviti na narednim turnirima.