Foto: UEFA EURO 2020

Duel Italije i Belgije u četvrtfinalu EURA okarakterisan je kao finale prije finala. Sa jedne strane Italija koja pod Manćinijem ne zna za poraz a sa druge strane Belgija sa mnogo moćnom generacijom. 

Što se sastava tiče, nije bilo prevelikih iznenađenja. Možda je donekle Martinez iznenadio što je stavio Dokua ispred Mertensa. Međutim, odluka je bila jasna. Doku je brži i zato je on dobio prednost a njegovom brzinom Martinez je htio kompenzovati izostanak Edena Azara.

Belgija je imala jasan plan. Prepustiti loptu Italiji i iz kontre čekati svoju šansu. Branili su se sa tri štopera, bekovi su stojali usko a Vitsel i Tilemans nisu išli previsoko. To je omogućavalo i Italiji da sa dosta igrača bude na suprotnoj polovini i gotovo konstantno je šest-sedam Talijana bilo u završnoj trećini napada.

Međutim, svjesno je Martinez igrao na tu kartu. Možda bi pojedinim fudbalerima Belgije, poput De Brujnea, odgovaralo više da su imali veći posjed. Ali tada nastaje drugi problem. Belgija nema osoblja da odmah vrati posjed i da dođe često do drugih lopti. Uz to, štoperi su joj veoma spori. Zato je Martinez prepustio loptu Italiji i čekao je svoju šansu. 

Zamalo je i dočekao. Imali su dvije sjajne kontre u prvom poluvremenu ali je Donaruma fantastično odbranio udarac De Brujnea, odnosno u drugom navratu Lukakua. Sa te strane jasno je da je samo realizacija spriječila Martineza da plan pretvori u djelo. 

A kada nisu dali gol, stigla je kazna. Mada, Belgija je faktički sama sebi dala gol. Poigravali su se i pokušali su kroz dribling iznijeti loptu, Verati je ukrao loptu a Barela pogodio za vodstvo svoje ekipe. Očekivao se odgovor Belgije ali ga nije bilo. A onda je uslijedio i drugi gol. Tu se vidio još jedan problem Belgije. Naime, međuprostor između linija je veoma velik.

Naime, često se desi da sedmorica Belgijanaca ostanu nisko a da naprijed ostane samo ofanzivna trojka. To se i kod gola desilo i Donaruma ih je izbacio jednim potezom. Krenulo je krpanje ali rotacija je bila loša. Insinjeu je ostavljeno dovoljno prostora što je on iskoristio i pogodio. U narednom napadu Belgija je smanjila iz dosta jeftinog jedanesterca kojeg je Di Lorenco nesmotreno poklonio.

 U nastavku se očekivalo da Belgija krene agresivnije. Jesu oni imali šansu preko Lukakua ali u suštini su bili prespori kao i Martinez sa izmjenama. Na kraju krajeva, ostaće nejasno zašto nije iskoristio još dvije izmjene a itekako je imao koga ubaciti. Čak i te prve izmjene je radio oko 70. minuta što je bilo prilično kasno. 

Italija se jeste povukla u poslednjih 20ak minuta. Međutim, osjećaj je takav da ne bi primili gol sve da se igralo još tri dana. Pri tome, nisu oni igrali neku spektakularno čvrstu defanzivu nego je Belgija bila nedovoljno agresivna u završnici.

Kad se podvuče crta, može se reći da je Italija zasluženo prošla dalje. Međutim, nekako se ne može Martinezu previše zamjeriti. Njegov osnovni plan bio je na milimetar od toga da bude realizovan. A da su oni poveli, Italija bi morala napasti i tek tad bi bilo prostora za kontre pogotovo jer je Lukaku sjajan za takve stvari.

Italija jeste prošla ali je Italija doživjela veliki udarac. Naime, Spinacola je pokidao Ahilovu tetivu te je pred njim duga pauza. To je ogroman udarac jer je Spinacola ponajbolji njihov igrač. Emerson jeste dobra ali ne idealna zamjena. On je u defanzivi bolji ali u ofanzivi neuporedivo lošiji i pri tome ne ide toliko visoko. Spinacola je recimo pa bar 70% vremena provodio na suprotnoj polovini i stalno se dodavao u završnoj trećini napada te je dobro sarađivao sa Insinjeom. 

Što se Belgije tiče, pred njima je dosta pitanja. Očito je da je polako vrijeme da se krene sa smjenom generacije pogotovo u odbrani. Fermalen je bivši fudbaler samo mu to nisu javili, Fertongen je dosta sporiji nego prije a i Tobi ulazi u godine. Nemaju baš neke mlade talente na štoperima i to je za njih problem. Jasno je i da Eden Azar nije ni sjena onog igrača koji je bio prije par godina. 

Pravo je pitanje i da li će Martinez ostati. Generalno, ovo nije loš rezultat. On je dugo na klupi Belgije a ima samo pet poraza. Bili su treći na svijetu što je ogroman uspjeh a sada su igrali četvrtfinale i nisu ispali svakako od ekipe koju su morali dobiti. Mnogo veći je gaf bio na prošlom EURU kad ih je Vels izbacio.

Što se tiče Italije, njima slijedi Španija. Duel ovih selekcija je najigraniji duel na evropskim prvenstvima. Na kraju krajeva igrali su i na prošla dva prvenstva čak tri puta. Prvo su igrali u grupi neriješeno 2012. godine da bi Španci dobili u finalu. IItalija se osvetila u osmini finala 2016. godine. Sada slijedi novi duel a vidjećemo ko će ovaj put izaći kao pobjednik.