Foto: UEFA EURO 2020

Italija važi kroz istoriju za veliku reprezentaciju ali i reprezentaciju koja ne igra baš atraktivan fudbal. Obično baš za Talijane vežemo odbranu i njihov čuveni ''Katanačo''. Međutim, Italija trenutno ne liči na prijašnju. Manćinijeva Italija zaista igra prelijepo.

Pod vodstvom Roberta Manćinija Italija ne zna za poraz i zna samo za uspjehe. Samo u poslednjih deset mečeva imaju isto toliko pobjeda uz gol razliku 31-0. Međutim, više od rezultata plijeni sama igra Italije.

Italija igra u formaciji 4-3-3 s tim što to zna biti nekada i 4-1-2-3 a nekada i 4-2-3-1 u zavisnosti kako je ekipa postavljena. Napade otvaraju sa trojicom nazad i to tako da desni bek ostane sa štoperima nazad a lijevi bek se priključuje veznoj trojci te sa njima pravi neki vid kvadrata. Ta vezna trojka često mijenja pozicije i svaki igrač je polivalentan. Napadačka trojka je opet mnogo opasna, brza i sjajno se kreće bez lopte.

Italija igra kroz pas i rijetko kada šalju duge lopte kako bi tražili dubinu. Tu im dosta pomažu i karakteristike igrača. Leonardo Bonući je jedan od štopera koji najbolje igra nogom i samim tim otvaranje napada nije problematično i lako kroz pas mogu doći na suprotnu polovinu. A još im dodatnu snagu daje fantastični Žoržinjo koji je gotovo nepogrešiv u pas igri.

Kao što je rečeno, desni bek ne ide toliko visoko, pogotovo u otvaranju napada ali zna se nekada ubaciti. Zato je Spinacola pa gotovo stalno veoma visoko. Na kraju krajeva, bio je igrač utakmice u prvom kolu protiv Turske.

Vezna trojka igra sjajno. Žoržinjo odrađuje posao u oba smjera dok se Lokateli i Barela sjajno kreću. Barela može igrati i takozvanu osmicu ali čak i desetku dok Lokateli varira od šestice do osmice. Njegovo kretanje se najbolje vidjelo u utakmici sa Švajcarskom gdje se fantastično ubacivao i na kraju postigao dva gola.

Što se tiče ofanzivnog dijela, Insinje i Berardi igraju po stranama a Imobile je u vrhu napada. Insinje i Berardi su brzi i dobri u igri 1 na 1 a sjajno koriste i prostor i dobro se kreću u njemu bez lopte. Nesebični su i često mogu kreirati priliku za druge. Imobile još nije onaj pravi jer promašuje dosta ali je dao po gol u oba meča.

Italija izgleda moćno i kada se protivnik povuče. Nema panike, nema rizičnih dodavanja ali ideje itekako ima. Kratki i brzi pasovi, odlične kretnje bez lopte i veoma često tako naprave višak. Recimo, reprezentaciji Španije je upravo problem probiti odbranu kad se protivnik zonski brani sa dosta igrača u odbrani jer nema tečnosti u napadu i nema dobrih kretnji bez lopte. E tu je prava snaga Italije jer sa mnogo kratkih pasova, gotovo redovno dođu bar u poziciju za centaršut.

Kada se brane, stoje visoko i gotovo da ne dozvoljavaju rivalu da im priđe blizu gola. A dosta vremena se brane i sa loptom u nogama gdje igraju brzo i sa kratkim pasovima ali ne rizikuju mnogo i bez problema čuvaju loptu.

A sve što rade je još impresivnije ako se zna da je Verati povrijeđen. Sjajni defanzivni veznjak radi ogroman posao u oba smjera. Međutim, za sada se njegov izostanak i ne osjeti. Sinoć se povrijedio i Kjelini pa ćemo vidjeti koliko je povreda ozbiljna i kako će to na Italiju uticati.

Međutim, prava snaga Italije je to što imaju dubinu. Nemaju možda toliko velike zvijezde ali na svakoj poziciji imaju bar dva kvalitetna fudbalera i fudbalera koji su slični po kvaliteti. A to upravo daje Italiji moć da i kad fali neko, to se ne osjeti previše.

Naravno da je kraj daleko i da sve ove igre ne znači da će italija postati prvak. Ali zaista ih je prelijepo gledati i vjerovatno prvi put ikad uživanje gledati jednu talijansku reprezentaciju. A za to sve zasluge ima Roberto Manćini koji je preporodio Italiju. Kako rezultatski, tako i što se same igre tiče.