Foto: MARCA

Pratiti i izvještavati o najvećim sportskim takmičenjima je čast i zadovoljstvo. Pogotovo je tako kada su u pitanju reprezentativna takmičenja jer tada i oni koji površno prate sport, tih mjesec dana prate i interesuju se za takmičenje koje je u toku.

Međutim, nekada sve to čovjeku prisjedne. I gotovo pa uvijek to bude radi neuspjeha vlastite reprezentacije. Ali nekada, se to i ne desi radi neuspjeha vlastite reprezentacije. Danas je drugi dan prvenstva i svima nam je u jednom momentu prisjelo. I to ne radi rezultata nego jedne sekunde koja nas je tako opomenula i pokazala nam šta je zapravo bitno. Jeste možda nekome fraza ali zaista je zdravlje najbitnije i danas smo valjda to svi shvatili.

Duel Danske i Finske bio je sasvim običan meč. Danci su igrali bolje, Hradecki držao Fince i nije se dešavalo ništa neobično i neočekivano. A onda se desio taj 43. minut. Kristijan Eriksen je pao i ostao da leži. Sekunde su prolazile, minute su prolazile ali Eriksen je ležao. Srećom, na kraju se sve završilo dobro i sjajni Dnaac je živ i stanje mu je stabilno.

A ta situacija sa Eriksenom pokazala nam je dvije strane medalje što bi e reklo. Pokazala nam je jednog velikog heroja za ponos svakog normalnog čovjeka i drugu stranu lešinara koji su nažalost preuzeli primat u današnjem vremenu.

Kada se Eriksen srušio, Simon Kjer je bio najpribraniji i izvukao je jezik Eriksenu te mu je vrlo vjerovatno tako spasio život. Počeo je potom sam da mu pomaže a onda su došli i doktori i na kraju se sve završilo kako treba.

Međutim, i kad su doktori preuzeli spašavanje nesrećnog Eriksena, Kjer nije završio svoj dio. Okupio je saigrače te su zajedno zaklonili Eriksena od lešinara. Dok se nesrećni Eriken borio za život, mnogi su koristili situaciju da bi izvukli neku korist.

Prosto kao čovjek ne mogu da shvatim neke stvari. Čovjek se bori za život a nekima su bitnii rejtinzi, klikovi, lajkovi. Pa dobro ljudi da li ste normalni ? Da li je normalan režiser koji drži kadar na Eriksenu ? Da li su normalne TV stanice koje nisu prešle sa prenosa na studio dok sve traje ? Gotovo sve TV stanice koje prenose velika takmičenja, imaju i studijske programe koji su posvećeni samim takmičenjima. Da li su na kraju krajeva normalni fotografi koji su svojim aparatima u nedogled slikali Eriksena kao da slikaju neku svadbu, neko krštenje ili slično veselje ? 

Naravno da niko nije normalan ko je probao izvući bilo kakvu korist od svega što se dešavalo danas. Na kraju krajeva, pa smrt je nekada časnija od rđavog života. Jer džaba živiš ako si dotakao takvo dno da pokušavaš izvući korist na sceni gdje se jedan mladi čovjek bori za vlastiti život. Jadan si i ti i život koji živiš ako ćeš na takvim stvarima pokušati steći korist.

Ali nisu čak ni problem lešinari koji su pokušali iskoristiti situaciju za svoju korst. Najgore je od svega što smo se pretvorili u društvo u kojem je to sasvim legitimno i normalno. Pretvorili smo se u društvo gdje lešinari kreiraju svijest i određuju šta je bitno a šta ne.

Pa opet, i u tako izopačenom društvu, pojavi se neko ko predstavlja pravo svjetlo na kraju tunela. To je danas bio Simon Kjer. Spasio je vjerovatno prijatelju život ali ono što je možda još i bitnije, spriječio je lešinare u dobroj mjeri da izvuku korist iz cijele situacije jer je okupio saigrače i zaklonio je Eriksena.

Na kraju svako pametan može dosta toga naučiti iz ijele situacije. Prije svega, svako treba cijeniti zdravlje. Svi se mi nekada nerviramo oko gluposti ali kad vidiš ovakve scene, shvatiš šta je zapravo najvažnije u životu.

Isto tako, shvatiš i ko ti treba biti uzor i na koga se trebaš ugledati. A zaista se svi i trebamo a realno i moramo ugledati na Simona Kjera. Jer Kjer je danas bio heroj u dobu lešinara.