Foto: Sky Sports

Prije par dana listam kanale i naletim na epizodu Krv nije voda. U epizodi je glavni akter bio klinac od 12 godina sa IQ 138. Reklo bi se mali genijalac zar ne ? Jeste genijalac ali taj genijalac je upao u problem radi svoje genijalnosti. Postao je neshvaćen od strane okoline i njegova genijalnost mu je zapravo postala najveći problem. Pitate se zašto ovo pišem u sportskom tekstu ? Postaće vam jasno.

Kada spomenete Pepa Gvardiolu, bar 20% ljudi će reći kako je to ćelava prevara koja osvaja trofeje jer vodi jake ekipe, ima sjajne igrače i troši brdo para. Nije sporno da Pep vodi jake ekipe sa sjajnim igračima i da troši dosta. Ali isto tako, Pep nije jedini koji tako radi. U modrenom fudbalu prosto morate trošiti kako bi sklopili ekipu koja se uklapa u vašu viziju.

Zato prosječni pratioci fudbala nikad neće shvatiti Pepa na pravi način. Pep je unaprijedio fudbal na svoj način. Činjenica jeste da je Johan Krojf patentirao tiki taku u Barsi ali je tu tiki taku u modernom obliku donio upravo Pep. Nije to slučajno jer je Pep igrao u Barsi kad je Krojf bio trener.

I zaista Pepove ekipe igraju sjajan fudbal. Čak i kad mislite da je pročitan, nađe nešto novo i prilagodi se situaciji. To je najbolje pokazala ova sezona u Sitiju. Nije imao dobar oslinac u napadačima pa je igru temeljio tako da budu čvrsti defanzivno i da posjed koriste ne tako da napadaju nego da se brane držeći loptu u nogama. Na potpuno drugačiji način došao je do titule u Premijer ligi.

Takođe, konačno je išlo sve kako treba i u Ligi šampiona. Ako se pogleda realno, Pep do finala nije imao pretjerane probleme i manje više su prošli poprilično lagano. Međutim, u finalu je Pepova genijalnost postala njegov najveći protivnik.

Genijalnost dovodi do uspjeha a uspjeh i do samopouzdanja. Pa na kraju krajeva, krenite od sebe. Ako uradite nešto što ste htjeli, sigurno ćete imati veće samopouzdanje i bolje ćete se osjećati. Prosto čista psihologija i sve je to dobro. Međutim, problem nastaje kada uspjeh donese pretjeranu dozu samopouzdanja.

To se desilo Pepu. Kada ste vidjeli početni sastav za finale, bilo vam je jasno da to neće biti kako treba. Bez napadača gdje je De Brujne inicijalno bio lažna devetka (mada se i Foden ubacivao tokom meča). Donekle se može razumjeti zašto je igrao bez Aguera i Žesusa jer ne briljiraju. Ali ako se već odlučio za to, Feran Toers se nametao kao idealna opcija za lažnu devetku.

Ali nije to jedina greška. Vezni red držali su Foden, Gundogan i Bernardo Silva. Utisak je da je Pep dao predefanzivnu ulogu Bernardu te ga je i to u neku ruku koštalo. Logičnije bi bilo da je De Brujne bio malo nazad a ne kao neki vid lažne devetke. Jer ako De Brujne igra u sredini i pokriva desnu stranu, to je idealna opcija. Taj desni međuprostor De Brujne kroz cijelu karijeru koristi na fenomenalan način. 

Sad dolazimo do dva pitanja. Prvo, zašto je Pep igrao sa ovakvom formacijom ? Drugo, zašto je na neki način sam oduzeo dio oružja De Brujneu ? Odogovor na oba pitanja je isti. Kada su Čelsi i Siti igrali skoro u kupu i ligi, Čelsi je oba puta dobio. Oba puta su dominirali na sredini terena i oduzeli su Sitiju posjed. Pep je to sada htio spriječiti pod svaku cijenu ali je utisak da je to odradio na potpuno pogrešan način.

Imali su posjed ali iz tog posjeda nisu dobili pa gotovo ništa. Na kraju krajeva, najopasniji su bili iz kontri kada bi Čelsi izašao malo više. U pozicionoj igri, pogotovo nakon gola Čelsija, Siti je bio blijed. Prosto je djelovalo da Kante sam može zaustaviti sve udare Sitija kada krenu u onu završnu fazu. A u toj završnoj fazi su i imali problem.

Iako su imali 60% posjeda lopte, imali su mizernih sedam udaraca na gol. To je prosto nevjerovatno za Pepov tim. Čak i izmjene nisu ništa donijele Sitiju mada su i one bile dosta upitne. Poprilično je nejasno zašto je izveo Bernarda a uveo Fernandinja u momentima kada je gubio. De Brujnea je morao vaditi i ubaciti Žesusa radi povrede pa tu ima opravdanje. Takođe, u završnici je izveo Sterlinga a ubacio Aguera što je isto čudna izmjena kada gubiš.

Na kraju se sve završilo tako da je Siti ostao bez titule u LŠ a djeluje da su bili nikada bliži tome. Jeste Čelsi odigrao odlično i jeste Tuhel dobro postavio taktiku ali dobrim dijelom Siti je ovo izgubio radi Gvardiolinog eksperimenta.

Eksperimenta koji mu se često dešava u bitnim mečevima a svaki put je tako gubio mečeve. Zašto onda nešto ne promijeni i zašto ne odustane od eksperimenata ? Zato što je njegova genijalnost toliko velika da mu daje samopouzdanje da će sve što uradi biti odlično. Na neki način postao je rob vlastitog uma koji mu često pravi veći problem od protivnika.

Vraćamo se sad na početak priče. Klinac genijalac je svoj problem neshvaćenosti riješio tako što je otišao u školu za nadarenu djecu i njegova genijalnost mu više nije predstavljala problem. Pep ne može ići u školu i na taj način riješiti problem. Može jedino ako odustane od eksperimenata u bitnim mečevima.

Da li će odustati ? Pa da se ne lažemo jako teško......