Foto: Jerusalem Post

Ma gdje bio i ma šta radio, voli svoju zemlju svim svojim srcem. Ako ikada imaš priliku da na bilo koji način služiš svojoj zemlji, uradi to bez razmišljanja i sa velikim ponosom.

Sportisti definitivno jesu ponos svoje zemlje. U moru svakojakih likova što nezasluženo dolaze u prvi plan, sportisti se ističu radom, trudom i rezultatima. Sve što su ostvarili ostvarili su svojom zaslugom a ne radi raznoraznih stvari koje su tipične pogotovo za naš Balkan.

Predstavljati svoju zemlju za jednog sportistu je najveća čast. Bar bi trebalo tako biti. Međutim, svjedoci smo često da to i nije tako. Nekada je bilo nezamislivo da neko radi umora ne igra za reprezentaciju. Nekada bi takvi igrači bili stavljeni na stub srama. Danas je to postalo normalno. Kada neko neće da igra, samo odglumi umor i onda mu taj umor predstavlja samo kvalitetan alibi.

A priča o umoru je poprilično nedopustiva za jednog sportistu. Nebitno da li pričamo o košarkašu, teniseru ili bilo kom sportisti. Radi umora je nekako piprilično komično odbiti reprezentaciju. Da li se ti sportisti stave u položaj radnika ? Zamislite nekog radnika kod privatnika da nazove gazdu i kaže mu majstore ne mogu danas na posao jer sam umoran. Pa momentalno bi taj radnik dobio otkaz. Možda tako treba i sa sportistima. Ne može država igraču dati otkaz ali ako nije povrijeđen ili ako ga ne koči klub kao što je slučaj sa NBA a igrač ne igra, ne dati mu šansu da igra nikada više. Prosto, za reprzentaciju se ne igra kad nekom košarkašu to odgovara nego kad ga reprezentacija treba a nema neki opravdani razlog zašto nije igrao.

Međutim, kao i uvijek, imate igrača koji će uvijek za svoju zemlju igrati. Ma koliko umorni bili, ma koliko možda nastupi za reprezentaciju nisu bitni u datom trenutku, neki se odazovu uvijek. Jedan od takvih ''mohikanaca'' jeste i Tornike Šengelija.

Toko je kapiten Gruzije a koliko je privržen zemlji pokazao je proteklih dana. U suludim FIBA kvalifikacijama, Gruzija učestvuje iako kao domaćin ima siguran nastup na prvenstvu. Toko je u četvrtak igrao za CSKA u Evroligi ali se odazvao i u reprezentaciju i igrao u subotu protiv Finske i u ponedeljak protiv Švajcarske.

Nije morao igrati jer Gruziji ovi mečevi ne znače. Mogao je da glumi umor ali nije htio da glumi. Zašto ? Zato što mu je reprezentacija iznad svega. Nije mu teško odigrati četiri meča u sedam dana samo da bi bio dio svoje selekcije.

A inače, Gruzijcima je reprezentacija svetinja. Znate vjerovatno one priče za Grke da su oni nevjerovatno posvećeni reprezentaciji jer njima je reprezentacija svetinja i nešto božansko. E pa slična je priča i sa Gruzijcima. Oni će se odazvati uvijek samo ako su zdravi.

Tako je bilo i za vrijeme mandata Igora Kokoškova u Gruziji. Pravili su sjajne rezultate ali dijelom i radi toga što su se najboli igrači odazivali uvijek. Nije bilo priče o umoru. Nije bilo straha od eventualne povrede i izgubljenog jakog ugovora. Samo im je reprezentacija bila važna.

A te stvari su prije svega i odraz odgoja. Ako dijete od malih nogu odgajate da voli svoju zemlju i da joj služi na bilo koji način ako bude u prilici, onda će to dijete kada odraste tako i da se ponaša. Braniće boje svoje zemlje pa po cijenu i vlastite štete.

Takvi su Gruzijci a takav je i Toko Šengelija. Čovjek koji je uvijek ostavljao srce na terenu. Čovjek koji je toliko toga ostvario a u 40. minuti nebitne utakmice sa Finskom, baca se za loptom kao da je u pitanju lopta koja odlučuje o tituli prvaka Evrope. Da se ne daj Bože povrijedio tada, sigurno bi bili ljuti u CSKA na njega. Ali Toka nije bilo briga za to.

Foto: OC Media

A iako je i prije ostavljao srce na terenu, prelazak u CSKA mnogi su dočekali na ''nož''. Znate i sami da se Rusi i Gruzijci ''ne mirišu'' kad je u pitanju politika. Mnogi su smatrali da je potpis za CSKA izdaja države. Čak je bilo i onih koji su htjeli da se Toku zabrani igranje za Gruziju. Međutim, on je poručio odmah da se ništa ne mijenja i da je on i dalje Gruzijac koji će ostavljati srce na terenu za svoju državu.

Obećanje je ispunio i igrama u rezultatski nebitnim mečevima zapušio je usta svima u svoojoj domovini. U domovini u kojoj će, bez obzira na igre za CSKA, biti poštovan od većine i sigurno će imati etiketu jednog od najboljih gruzijskih sportista svih vremena.

Međutim, ne treba Tokov odnos prema dresu sa državnim grbom biti inspiracija samo Gruzijcima. Trebali bi se na njega svi ugledati a pogotovo mnogi sportisti sa EX-YU teritorije koji se uobraze kad steknu neku pristojnu paru pa zaborave na svoje korijene i glume umornu gospodu kada trebaju dati nešto svojoj državi.

A takvih je nažalost sve više u svijetu sporta. Zato je Toko toliko poseban. Jer Toko je zaista pravi kapiten u punom smislu te riječi.