Jedan od miljenika Slavijinih ''Sokolova'' sigurno je Slobodan Mazić, a to je pokazala i naša anketa za izbor idealnog tima. Plavo-bijeli dres obukao je u zimu 2002. godine, kada je stigao iz OFK Beograda. U početku se najlakše adaptirao na boju dresa. Kako je istakao u razgovoru za naš portal, prvih pola godine je proveo u prilagođavanju, novoj sredini i novom timu.

- U tom periodu nisam bio zadovoljan u OFK Beogradu i tražio sam raskid ugovora. Na poziv tadašnjeg trenera Slavije Ranka Mrkajića, kojeg sam znao od ranije iz moje rodne Vlasenice, odlučio sam da dođem u Istočno Sarajevo. Iskreno ta prva polusezona mi je bila jako teška, ali sam ostavljao srce na terenu i trebalo mi je vremena da se naviknem – prisjeća se Mazić.

Prema njegovim riječima Slavija je već tada imala ekipu, ali i kompletnu organizaciju kluba za Premijer ligu.

- Uprava kluba je imala jasnu strategiju, a mi igrači ogromnu podršku ne samo klupskog rukovodstva, nego i cijelog grada. Ljudi su volili Slaviju, dolazili su na utakmice, naši navijači su bili najbolji na ovim prostorima. Bili su naš dvanaesti igrač, kako kući, tako i na gostujućim terenima. Svi smo disali kao jedan i tvrdim da je Slavija u tom periodu krenula uzlaznom putanjom – kaže Mazić.

Već u njegovoj narednoj sezoni Premijer liga BiH je bila nadohvat ruke, ali je ona ''čudna'' utakmica u Modriči srušila plavo-bijele snove.

- Imali smo i tad najbolju ekipu u Prvoj ligi Republike Srpske. Moge okolnosti su uticale da se naš plasman u Premijer ligu BiH odloži za godinu dana – rekao je Mazić.

Slavija se naredne godine prošetala kroz Prvu ligu i zasluženo stigla do šampionske titule, prve u Mazićevoj karijeri (kasnije igrao finale Kupa na Kipru u kojem je njegov Digenis poražen od Omonije, te sa ekipom budućnosti osvojio prvenstvo Crfne Gore).

- Desilo se ono što je trebalo i godinu ranije, postali smo prvaci Republike Srpske i obezbijedili plasman u Premijer ligu BiH, koju nikada nisam igrao. To ljeto sam otišao iz Slavije na Kipar i gledajući iz ovog ugla napravio sam veliku grešku. Trebao sam još ostati u Slaviji, jer sam u to vrijeme bio blizu reprezentacije. Trebala mi je samo jedna dobra sezona u Premijer ligi. Ali, sad nema mjesta za kajanje. Period koji sam proveo u Slaviji pamtiću po kao lijepe dane moje karijere – kaže Mazić.

Da je za dvije ipo godine ostavio neizbrisiv trag u slaviji pokazala je naša anketa u kojoj je izabran za najboljeg desnog beka u novijoj klupskoj istoriji.

- Ovo priznanje mi mnogo znači i zahvaljujem se najboljim navijačima. Ovom prilikom ih pozdravljam, kao i moje saigrače i ljude iz tadašnje uprave. Dok evociramo uspomene moram istaći da bih volio da se u skoroj budućnosti okupimo na stadionu Slavije i odigramo revijalnu utakmicu pred punim tribinama – rekao je Mazić za portal sportdc.net.

Nakon odlaska iz Slavije Mazić se oprobao u više klubova, a titulu je osvojio u Crnoj Gori dok je nosio dres Budućnosti iz Podgorice, opet plavo-bijeli. Karijeru je završio prošle godine u 41. godini.

- Otišao sam u Austriju, gdje sam imao namjeru da se zadržim šest mjeseci, a zadržao sam se šest godina. Tamo sam igrao amaterski fudbal za svoju dušu i više puta sam proglašavan za najboljeg igrača lige – kaže Mazić.

Kopačke je okačio o klin, ali je fudbal i dalje njegova velika ljubav. Trenutno je trener u omladinskim pogonima Spartaka iz Subotice, gdje je živi sa svojom porodicom.