Foto: Damir Hajdarbašić, www.fkz.ba

Sinoć odigrana utakmica na Grbavici između domaćeg Željezničara i Borca označila je povratak tima iz Banjaluke u bh fudbalsku elitu. Bio je  taj kambek  hrabar, odvažan, kvalitetan.

Pokazala je ekipa koju vode Branislav Krunić i Darko Maletić sa saradnicima, da će Borac ove sezone igrati ipak neku drugačiju ulogu  od one koja mu je često bila dodjeljivana.

Nema vjerovatno kluba u Premijer ligi da je češće ispadao i vraćao se, pa je valjda došlo vrijeme da Borac tu stalno opstaje i ostaje.

Ne samo opstaje i ostaje već da  igra važniju ulogu. Voljeli ili ne voljeli ekipu iz Banjaluke mora se reći da od srpskih klubova ima ipak najveću tradiciju. Blizu njega je  trebinjski Leotar, pa onda svi ostali...kada ovom pišemo mislimo na istoriju koja ne počinje od 1992. godine. Dobro bi biloa da ovaj povratak Borca možda znači i povratak još nekih klubova, tačnije Leotara, Slavije...Značilo bi to za naš fudbal. Neka Borac bude lokomotiva koja će povući ostale...

Meč na Grbavici je donio još jednu lijepu sliku. Vratili su se Lešinari, kažu ne svi, ali su se vratili. I ostali će doći, njihova ljubav prema Borcu siguran sam nema granicu. Ima i biće vjerovatno još nesuglasica, ali će se jednom prevazići...

Borac je na Grbavici pokazao jedno odvažno lice. Možda je mogao u nekim momentima biti i agresivniji, otvoreniji, ali mladi tandem na klupi banjalučkog tima, zna zašto to nije tražio od igrača.

Uzeo se bod nade, bod samopouzdanja i bod koji najvaljuje da će tim Borca imati ove godine šta da pokaže u Premijer ligi. Naravno, trebaće vremena da se sve kockice slože, ali...Ono što je najbitnije matreijala za sklapanje kockica ima. Neko će reći da Borcu treba da bude cilj, kao novajliji, opstanak, a ubijeđen sam lično da Borac može i mora mnogo više...