Kad imaš više prošlosti nego budućnosti onda si nešto i naučio; tako i ja, definitivno, da su rukometaši i Borac zaštitni znak sportske Banjaluke. Gotovo 70 godina.

Nema mog vršnjaka, a pogotovo stariji, koji su pokazivali nadarenost i pripadnost sportu, a da nisu pokušavali da igraju rukomet i sanjali dres Borca. Čak i oni najslavniji! Rukomet je igrao najčuveniji banjalučki fudbaler Tomo Knez, osvojio olimpijsko zlato, bio viceprvak Evrope, osvajač četvrtog mjesta na svijetu, a Petar Pero Perović govorio je da nije bio ništa manje talentovan rukometaš nego fudbaler. 

Rukomet je, kao i fudbal, igrala cijela Jugoslavija!

Milutin Šoškić, zajedno sa Rusom Lavom Jašinom, najbolji fudbalski golman svijeta, u jeku svoje najveće slave nedjeljom ujutro igrao bi za Partizan rukomet, a poslijepodne na stadionu JNA, na fubdalskom meču, izvodio bravure od kojih je gledaocima zastajao dah. Zbog Šoškićeve popularnosti rukometne utakmice Partizana pratilo je po nekoliko hiljada gledalaca.

Djeca banjalučke ulice Gospodske utemeljeli su rukomet kao sport broj jedan u gradu: Vlado Jović, Jerolim Karadža, Zoran Prohaska, Miro Bjelić, Momo i Boro Golić, Nikola Braco Pavlišin… a njima rame uz rame pridružili su se: Rade i Mile Kekerović, Petar Perović, Bartol Rodin, Mima i Boba Stanivuković… odnosno Milorad Karalić, Abas Arslanagić, Zdravko Rađenović, Dobrivoje Selec, Rade Unčanin… 

Otuda da je Banjaluka, rekao bih čak i Republika Srpska, s oduševljenjem pozdravila povratak Borca na evropsku scenu. “Borik” je protiv Švijese iz Litcanije bio pun kao u zlatna vremena, orila se sa svih strana “Borčeva pjesma”. Vratili su se “Lešinari”, što je važno koliko i Borčev povratak u Evropu! 
Kako se god rasplete nastavak takmičenja u EHF Čelendž kupu, prije svega četvrtfinale protiv moćnih Rumuna, očito je da Banjaluka želi Borac na evropskoj sceni. Po svaku cijenu!

Ali, u tom naumu, nije dovoljno samo Borčevo htijenje, već želja svih, posebno Grada Banjaluka, kojeg je baš Borac, kao niko drugi, proslavio u velikom svijetu. 

Dobar dan, Evropo, ma kako to u ovom trenutku zvučalo pretenciozno!